Sve što je uspio sačuvati je odjeća na njemu, a sve drugo je ostalo pod ruševinama parohijskog doma u središtu Petrinje koji će se najvjerojatnije morati srušiti do temelja, piše Jutarnji list.
Ali nesreća mladog paroha nije zaustavila. Odmah nakon potresa stavio se na raspolaganju zajednici. Petrinjci kažu da ga svakog dana možete vidjeti kako pomaže, nosi hranu i lijekove, organizira humanitarnu pomoć, brine se o starijima, dogovara dolazak kontejnera i kamp-kućica. Jedva ga se dobije na telefon, uvijek mu zvoni, neprestano je zauzet. Kako je rekao, "24 sata sam na raspolaganju svom narodu".
U Hrvatsku je došao iz Srbije prije 12 godina. Petrinjski je paroh već osam godina, a prethodno je službovao kao sekretar vladike Gerasima u Karlovcu. Prva služba mu je bila u Plaškom kod Ogulina. S protojerejem Sašom Umićevićem novinari Slobodne Dalmacije razgovarali su nakon svečanosti obilježavanja Badnjeg dana i paljenja Badnjaka ispred crkve sv. Nikolaja na petrinjskom pravoslavnom groblju, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, jedinom hramu na području parohije koji u potresu nije uništen do temelja, ali s obzirom na razinu oštećenja, i on će morati biti srušen.
Potpredsjednik Vlade Boris Milošević je rekao da ste nakon potresa, ne dvojeći ni trenutka, nesebično pomagali, iako ste ostali bez svega?
- Zaista ne znam koliko je to vrijedno pažnje u ovim trenucima, ali crkva je uvijek bila tu da podijeli sudbinu svog naroda, i u žalosti i u radosti, a pogotovo u ovoj velikoj žalosti i to kada dočekujemo najradosniji praznik. Duhovno dakle radujući se, ali opet hitajući po terenu da ljude skućimo, da ih uvedemo u privremene objekte kako bi Božić dočekali pod krovom.
Imate dosta obveza, problemi su veliki?
- Jesu, veliki su, i trebat će vremena da se riješe. Ali mi smo tu, uvijek uz svoj narod, bilo razdoblje korone ili sada potres. Na području petrinjske parohije koja obuhvaća radijus od 160 kilometara ima dosta srušenih domova. Pokušavamo iskoordinirati pomoć, sve što narodu treba, kamp-kućice, kontejnere, građevinski materijal, hranu... Bukvalno sve što u ovom trenucima možemo napraviti.
Po cijeli dan sam u kontaktu s mnogima za sve te aktivnosti. Ljudi nam se javljaju sa svih strana, jesu li to dobri i plemeniti ljudi iz Hrvatske, Srbije, regije ili dijaspore, pomoć stiže sa svih strana. Zahvalni smo gospodu Bogu na milosti i dobroti. Isto tako zahvaljujemo svim plemenitim ljudima koji idu po selima i gradovima i pomažu ne pitajući tko je koji i kako se zove. Ovaj je potres nažalost uzeo neke ljudske žrtve, što je najveća bol i tuga u svima nama, ali isto tako je razmrdao temelje i ljudskost u svima nama.
Iskreno se nadam i molim Bogu da to što je danas probuđeno u nama da ćemo se svi truditi da taj plamen ljubavi i čovjekoljublja zaista sja u svima nama i u sljedećem razdoblju, i da tu vatru ljubavi i dobrote rasplamsamo i pretvorimo u buktinju ljubavi i čovjekoljublja prema drugome, jer znamo da nam bez drugog čovjeka nema spasenja. Ako se sada u ovim trenucima pokažemo kao ljudi, iskreno vjerujem da ćemo ostati upisani i na nebu kao ljudi. Ako se sada pokažemo kao neljudi, mislim da će tako ostati za svagda.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.
