Prije devet godina upisao se u registar dobrovoljnih darivatelja matičnih stanica. Otac petero djece i česti darivatelj krvi na taj je čin pristao bez razmišljanja. Danas kaže da se osjeća lijepo znajući da je nekome spasio život.
"To je jedno iskustvo koje se ne može izbrisati iz moje glave. To treba stvarno doživjeti i iskusiti i upoznati osobu koja živi punim plućima kao i ja", rekao je Petar u studiju emisije "Život priča priče" za Dnevnik.hr
Odgovarajući na pitanje kako se odlučio na taj nimalo lagan postupak, prisjetio se dana kada su se njegova dva sina, kad su bili malene bebe, razboljela. Odveo ih je u bolnicu i tamo se susreo sa Zakladom Ana Rukavina koja je bila u samom začetku. Ubrzo se prijavio u registar, ali tada još nije znao da će u budućnosti nekome spasiti život.
A spasio je život gospodinu Thomasu iz Njemačke kada je postao donor matičnih stanica. Međutim, cijelo to iskustvo utjecalo je i na njegov život.
"Kada vidite osobu koja bi dala sve za svoj život, a mi se ljutimo zbog nekih sitnica, vjerujem da je to poticaj svima da cijene svoj život i obitelj što više mogu", priča Petar kojem se u studiju pridružila i njegova supruga Marijana. Njih dvoje imaju petero djece za koje Petar kaže da su Božji dar.
Vjera je, kažu, bitan dio njihovih života i nešto bez čega ne mogu živjeti.
Inače, postoji određena procedura, odnosno pravilnik prema kojem se dvije godine ne može stupati u kontakt s osobom kojoj se doniraju matične stanice, a i kada prođu dvije godine, susret ovisi o jednoj i drugoj strani.
Dvije godine kušnje i iščekivanja
Petar kaže da su te dvije godine za njega bile godine kušnje i iščekivanja dana u kojem će možda upoznati tu osobu. Nakon dvije godine dobio je e-mail od gospodina Thomasa koji danas bez Petra ne bi bio živ.
"Svoju unuku kojoj je sada 9 mjeseci nikada ne bih upoznao da nije bilo tebe", poručio je između ostalog gospodin Thomas Petru.
Petar je nakon toga kontaktirao s bratom u Njemačkoj i zamolio ga da stupi u kontakt s osobom koja mu se javila.
"I tako su počeli naši prvi koraci upoznavanja i dogovora da mi odemo u Njemačku", kaže Petar. A na put dug 2000 kilometara s njim je krenula i ekipa emisije "Život priča priče" kako bi svjedočila susretu ljudi koje povezuje nešto što se ne može opisati.
Dorijan Elozović prije susreta je popričao s Robertom Gačićem, Thomasovim prijateljem. A Robert je bio siguran da Petra želi upoznati cijelo mjesto, a ne samo Thomas.
"Ljudi pitaju tko je Petar, odakle dolazi, hoće li se pokazati, hoće li doći...", pričao je Robert, a onda im se priključio i Thomas Dahm koji je rekao da se veseli susretu.
"Navečer razmišljam. Sjetim se. To je ipak nešto posebno. Automatski se događa. Prije spavanja i čim se probudim, sjetim se", odgovorio je Thomas na pitanje je li mogao spavati uoči susreta. Govoreći o Petru, rekao je da je osjećaj kao da je dobio novog člana obitelji.
"I Petar ga je dobio. On je dio moje obitelji, tako to zamislite. Moj genetski blizanac", priča Thomas koji zahvaljujući Petru danas uživa u malim životnim radostima.
A noć uoči susreta ni Petar nije spavao. Kaže da je samo čekao polazak.
"To su osjećaji koji se ne mogu opisati... Iščekivati nekoga da ga upoznaš dvije godine... Dio života, dio mene...", rekao je Petar uoči emotivnog susreta.
S Petrom su, naravno, stigli i njegova supruga i sva djeca, a i Thomas je doveo obitelj. Trenutak u kojem su se dva muškarca napokon upoznala jedan je od onih teško opisivih. Govoreći kasnije o tom susretu, Petar je rekao da se dojmovi jesu slegli, ali ljubav nije prestala. Sve je, kaže, bilo vrlo emotivno.
Propuštene emisije "Život priča priče" gledajte OVDJE.
