Da, kroz trinaeststoljetnu povijest preko hrvatskog se naroda lomilo puno toga. Žrtva je bila velika. Raskrižje je i dalje naš povijesni usud, ali i prilika nevjerojatnih mogućnosti. Uzevši Mariju za Majku ovaj se narod najsnažnije povezao s Kristom, što nam s jedne strane pruža sigurnost, a s druge budi odgovornost.
Biti indiferentan na sve veće duhovno, moralno i intelektualno opustošenje Hrvatske, znači odreći se ovoga naroda i potcijeniti zagovor Majke. Nije li bahatost odgajati nove generacije da žive od estradnih bakanalija i profanih spektakala? Grijeh lopova u ovoj državi nije samo materijalan, on je puno teži, jer tko će nadoknaditi izgubljeno povjerenje, dostojanstvo, ranjenu dušu!? S nevjerojatnim mi žarom branitelji svjedoče snagu molitve krunice i zagovora Marijina, ne samo u ratu, već još više i danas. Jer, upravo danas kad imamo, uz tolike žrtve, obranjeni teritorijalni integritet, zaboravilo se da on ima smisla samo ako se sačuva duhovni i nacionalni integritet. Stoga, utjecati se Mariji danas najmuževnija je, najmudrija i najhrabrija pobožnost za doći do Krista. To nipošto nije pobožnost svedena na svete slike, već sudioništvo s Uznesenom u Savezu Kristovu. Jer, tamo gdje se Bog očituje i uspostavlja svoje boravište sve postaje sveto, pa i mjesta, narodi i predmeti. No, u najvišem smislu postaje svetom Ona od čijeg je tijela primio svoj zemaljski život sam Sin Božji.
Zagovaraj, Majko, za ovaj narod, jer ne znam gdje se izgubila ona Hrvatska za koju su branitelji ginuli! Priče o drugačijoj Hrvatskoj uvijek su bile priče o nikakvoj Hrvatskoj, a od izdaje ovoga naroda oduvijek se dobro živjelo. Ovaj je narod izdao svatko tko se njime okoristio, bilo uime Hrvatske, bilo protiv Hrvatske.
"Rajska Djevo, Kraljice Hrvata,
Naša Majko, naša zoro zlata,
Odanih ti srca primi dar,
Primi čiste ljubavi nam žar."
Zagovaraj, Kraljice Hrvata, za ovaj narod koji ima samo jedno pravo, pravo da postane subjektom vlastite povijesti.
