'Nisam nova osoba, ali je mnogo ugodnije. Mogu piti koliko i što želim, jesti što želim. Ne moram više na dijalizu. Život je lakši i to je lijepo. Iako se ni prije nisam loše osjećao. Nikad nisam bio od onih koji se žale', kaže Klasnić.
Prije transplantacije mogao je piti najviše litru i pol vode dnevno, u što je bila uključena i hrana koja sadrži vodu, poput juhe. Sada više nema ograničenja, a vrijeme koje je provodio na dijalizi sada dobro iskorištava.
Na novinarski upit je li mu vjera pomogla da preživi teške faze svoje bolesti, kaže da jest. 'Molim se Bogu i mislim na Boga. Uvijek je bilo tako, bez obzira kako sam se osjećao. Tijek mog života nije utjecao na to da posumnjam u Boga, što god da se dogodilo. Nisam učinio ništa pogrešno niti nešto što bi dovelo do te situacije', govori Klasnić.
Sada, kaže, mnogo više razmišlja o zdravlju nego kada se profesionalno bavio nogometom. Karijeru još uvijek nije zaključio. Kaže kako bi volio prirediti oproštajnu utakmicu na Weserstadionu, no ne isključuje mogućnost da ponovo natjecateljski i zaigra prije nego ode u igračku mirovinu, prenosi Croxpress.
