Upravo je on bio prvi koji je pošao za Isusom. Prvi učenik, prvi apostol. Do trenutka kad kreće za Kristom, Andrija je bio učenik Ivana Krstitelja. Ipak, u trenutku kad Isus dolazi na rijeku Jordan i kad Ivan Krstitelj progovara: "Evo onoga koji oslobađa od smrti, evo onoga koji ruši grijeh" – Andrija usprkos svojoj ribarskoj prostodušnosti, nepogrešivo prepoznaje Isusa. Napušta svoga dotadašnjeg učitelja i kreće za većim. "Ostavlja svjetiljku i hrli prema suncu", kako je to o Andriji pjesnički izrekao sveti aleksandrijski biskup Atanazije u 4. stoljeću. Uz Andriju, za Isusom kreće i Ivan evanđelist, koji između ostaloga bilježi: "Jedan od dvojice koji su, čuvši Ivanove riječi, pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On rano ujutro susrete svoga brata Šimuna i reče mu – 'Našli smo Mesiju, to jest Pomazanika'. I dovede ga k Isusu". Sveti Andrija, dakle, napojen vjerom, odmah počinje vršiti misiju apostola. Od učenika postaje navjestitelj, voditelj. Odmah, za ruku, dovodi novog učenika, svoga brata Šimuna. Onoga u kojem će Isus prepoznati apostolskog prvaka, onoga Petra-Stijenu na kojoj će sazdati svoju Crkvu. Silnog li djela sv. Andrije!
O svetom Andriji obilno pišu apokrifni spisi, pa se prema predaji smatra da su Andriju kao navjestitelja Evanđelja zapali sjeverni krajevi, gdje je stigao sve do današnje južne Rusije i Ukrajine. Predaja kazuje i da je Andrija, baš u skladu sa svojim imenom (Andrija znači "muževni", "hrabri"), bio nepokolebiv i silno uspješan u obraćanju ljudi na pravu vjeru. Toliko uspješan da se rimski upravitelj grada Patrasa u Ahaji pobojao narodnog ustanka pa je dao uhititi svetoga apostola. Mučio ga je na sve načine, pa konačno usmrtio na križu u obliku slova "iks" (X), po čemu je takav križ nazvan "Andrijin križ".
U srednjem vijeku sv. Andrija bio je osobito popularan u Francuskoj, pa otad datiraju i mnoga viteška i vojnička odlikovanja načinjena u obliku njegova križa. Uz to je i glavni zaštitnik Škotske, a diljem svijeta posvećene su mu mnoge velike crkve.
