Već po toj uzrečici sv. Toma Apostol zasigurno je jedan od danas najčešće spominjanih svetaca. A po svojim riječima nevjerice u Isusovo uskrsnuće: "Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati" (Iv 20,25), sveti se Toma pokazao kao pravi ovodobnik. Jer dvadeseto stoljeće, više no ijedno prijašnje, za gotovo isključivo mjerilo istinitosti i vjerovanja uvelo je materijalnost, opipljivost. Kao da je svijet pun samih "nevjernih Toma", sumnjičavaca koji se oslanjaju samo na ono što mogu vidjeti, dodirnuti, pojesti, obući, u džep spremiti, iskoristiti, potrošiti...
I nije ta svetopisamska epizoda s polaganjem Tomine ruke u rane Isusove (omiljeni ikonografski motiv za prikazivanje sveca) jedina zabilježena Tomina sumnjičavost i nesigurnost. I na Posljednjoj večeri, kad je Isus svojim učenicima govorio o "nebeskim stanovima" i rekao im da "već znaju put" kojim moraju ići, Toma nije bio do kraja zadovoljan pa je otvoreno rekao: "Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo poznavali put?" (Iv 14,5). I – zahvaljujući upravo toj Tominoj nevjerici – svi smo dobili jedan od najupečatljivijih i najjasnijih Isusovih odgovora: "Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" (Iv 14,6). Stoga je postala poznata i ona druga uzrečica da "više vrijedi Tomina nevjera, nego vjera svih ostalih apostola"!
To je uglavnom sve što se pouzdano zna o tom sumnjičavom ali srčanom apostolskom prvaku, a po predaji smatra se da je Toma naviještajući Kristovo evanđelje stigao čak do Indije. Tamo se i danas dio vjernika, njih oko 750.000 u četiri biskupije, naziva "Tominim kršćanima", a kod mjesta Sveti Toma od Mailpura, nedaleko od Madrasa, nalazi se i križ iz 7. stoljeća za koji se vjeruje da označava mjesto mučeničke smrti sv. Tome apostola.
