Prije nekoliko mjeseci primio sam najtežu i najgoru moguću dijagnozu. Liječnici su mi otvoreno rekli da su šanse gotovo nikakve i da medicina tu ne može mnogo pomoći. U tom trenutku bio sam slomljen, preplavljen strahom i tugom. U srcu mi se javila samo jedna molitva: „Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!“
U danima tame i neizvjesnosti čuo sam za svetog Šarbela i hodočašće u Križevce. Otišao sam ondje s vjerom, ali i s ljudskom sumnjom koju nosi svatko tko prolazi kroz patnju. Ipak, već na tom svetom mjestu osjetio sam mir kakav dugo nisam doživio.
Moleći pred relikvijama sv. Šarbela, preporučio sam svoj život u njegove ruke i mazao se blagoslovljenim uljem. U dubini srca osjetio sam snagu koju ne mogu objasniti riječima, tišinu, pouzdanje i mir koji nadilazi strah.
Po povratku kući nastavio sam svake večeri moliti i mazati se uljem sv. Šarbela. Dani su prolazili u tihoj nadi, između ljudske slabosti i povjerenja u Boga. A onda, prije samo nekoliko tjedana, dogodilo se nešto što je promijenilo sve.
Na liječničkoj kontroli čuo sam riječi za koje sam bio uvjeren da ih nikada neću čuti: „Potpuno ste zdravi.“
Ni sami liječnici nisu mogli vjerovati, jer je dijagnoza bila proglašena neizlječivom. Ono što je do jučer izgledalo kao kraj, pretvorilo se u novi početak. Znam da se to nije dogodilo mojom snagom, niti samo medicinom. Vjerujem da je to dar Božji, po zagovoru sv. Šarbela. Vratio mi je život. Vratio mi je nadu. Vratio mi je vjeru.
Ovo svjedočanstvo dijelim kako bih ohrabrio sve koji prolaze kroz tamu bolesti, straha i beznađa: Bog je živ i djeluje. A sveti Šarbel moćan je zagovornik pred Njim. Ne bojte se otvoriti srce, povjeriti Bogu svoje rane i vapaje, jer On i danas čini nemoguće.
Hvala Ti, Gospodine. Hvala Ti, sveti Šarbele.
