Otac Eduardo Masseo Miguel Gutierrez Jimenez mladi je franjevac Kustodije Svete Zemlje i trenutno je na studiju u Rimu gdje dovršava doktorat iz povijesti istočnih Crkava na Papinskom orijentalnom institutu. “Kad me kustos, otac Francesco Patton, obavijestio da ću biti Papin tumač tijekom njegova putovanja na Cipar i Grčku, ostao sam u čudu”, rekao je mladi fratar meksičkog porijekla za SIR. “Nikada, ali baš nikada ne bih pomislio da će mi se takvo što dogoditi. Prihvatio sam to kao dar Božje Providnosti, koji nisam tražio, pogotovo jer je to bilo nešto što nikad u životu nisam radio“, dodao je.
Bilo je to putovanje puno emocija, rekao je o. Eduardo dodavši da se još uvijek nisu slegli svi utisci. Prepričao je i što se dogodilo po dolasku na Cipar. „Na Cipru, prije nego će nas pozdraviti, Sveti Otac me, smiješeći se, pogledao i rekao: ‘gdjegod da pođem naletim na vas franjevce’. Od tog smo trenutka – kaže otac Eduardo – počeli razgovarati. Na putu iz Larnace i Nikozije zamolio me da prevodim s grčkog na španjolski, moj materinji jezik, i obrnuto. Bio sam s njim veći dio puta, i na Cipru i u Grčkoj, i zajedno smo dijelili mnogo toga. Papu resi velika otvorenost, osjećao sam se voljenim kao što djed voli svog unuka. Nevjerojatno očinstvo, briga i nježnost“.
Biti uz Papu, za oca Eduarda, bilo je golemo ljudsko i duhovno iskustvo: “Tih pet dana provedenih s papom Franjom mogao bih definirati kao vrijeme ignacijevskih duhovnih vježbi, uzimajući u obzir i Papinu duhovnost”. Na pitanje što ga je najviše dojmilo kod pape Franje odgovorio je: „Njegova sposobnost da se svi oko njega osjećaju ‘kao kod kuće’. One osjećaje otvorenosti i prihvaćanja drugoga, o kojima često govori, Papa živi konkretno i duboko i daje ti da ih osjetiš od prvoga trenutka”.
“A još me je više dojmila njegova sposobnost da se gane u svim situacijama. Upravo sam ovih dana razmišljao o tome kako je čovjek izgubio sposobnost ganuća. Papa nas uči da budemo ljudi, da osjećamo srcem i da se uživimo u situaciju drugoga, tko god da on bio“, rekao je franjevac o Eduardo.
Ta je Papina ljudskost također došla do izražaja u neočekivanim gestama poput one da je ocu Eduardu ponudio prijevoz kući po dolasku u Rim: „Još u Ateni, dok smo išli na posljednji susret, onaj s mladima, Papa me pitao kako ću se vratiti kući kad stignemo u Rim. Odgovorio sam da ću ići javnim prijevozom, jer nisam obavijestio fratre.“ A onda se dogodilo nešto neočekivano: „Pošto smo sletjeli na Ciampino, Papino me osiguranje pustilo naprijed. Papa mi je, čim me ugledao, rekao: ‘Sinko, sad ću te odvesti kući. A onda ću ja produžiti svojoj kući’. Ostao sam bez riječi, a i što sam mogao odgovoriti? Kad smo stigli do samostana pogriješili smo čak ulaz. Papa je, unatoč svem svom umoru od puta, izašao iz auta i otišao do vrata samostana. Tu je, prije nego će otići, pozdravio fratre. Papa me otpratio od zračne luke do kuće. Bila je to gesta koja također otkriva svu njegovu ljudskost i jednostavnost srca“, rekao je franjevac Papin tumač za njegova apostolskog pohoda Cipru i Grčkoj.
