Prije nekoliko godina Carl Malburg imao je privilegiju razgovarati sa ženom koja je bila prisutna u Fátimi za vrijeme događaja 'Čudo Sunca'. No ona mu je htjela ispričati o drugom čudu kojemu je svjedočila u Fátimi nakon što je zajedno s ostalima vidjela sunce kako pleše na nebu padajući prema zemlji, a zatim se vraća na svoje mjesto na nebu.
U to je vrijeme Malburg radio s Johnom Haffertom koji je osnovao Blue Army čiji je službeni naziv Svjetski apostolat Fátime.
Tijekom 1990-ih, Haffert je vodio još jednu Fátiminu organizaciju koju je osnovao. Haffert je imao stariji kip Hodočasnika Djevice Marije koji je službeno iz Portugala, a biskup iz Fátime ga je blagoslovio kao kip Hodočasnika Djevice te ga je njegova udovica kasnije poklonila organizaciji Blue Army.
Photo: Carl Malburg i kip hodočasnika Djevice Marije
Tokom godina kada je Malburg putovao s Haffertom, upoznao je nekoliko ljudi koji su bili daljnji rođaci jedne od obitelji iz Fátime, a jedna od njih mu je rekla da njezina teta ili njezin stric ondje imaju lijek. Upravo se ta žena prva našla na mjestu gdje se dogodilo Čudo Sunca, ali je vidjela još nešto.
Neočekivana priča o čudu
Prateći uobičajenu rutinu odlaska u biskupiju, putujući kroz župe, bolnice i domove za njegu s kipom Hodočasnika Djevice, Malburg se 1997. nalazio u San Diegu. Jedna mu je žena ondje rekla da je njezina majka iz Fátime te je vidjela čudo koje se dogodilo.
„Žena je rekla da je njezina majka oduvijek htjela ispričati tu priču u intervjuu. Još je živa, ima 92 godine. Smatra da joj Gospa pomaže sve dok je netko ne intervjuira.“
Kustos je rekao djevojci da ne zna govoriti portugalski, ali da će naći nekoga da prevodi. Nasmijalo ga je kada je djevojka rekla „Moja majka živi u SAD-u od 1942., odavno je zaboravila portugalski.“
Budući da je ovo bila prva osoba koju je Malburg upoznao, a koja je svjedočila Čudu Sunca, zamolio je Johna Hafferta da mu se pridruži, no on mu je rekao da bi trebao ići sam.
„Otkrio sam zašto je mislila da bi trebala biti intervjuirana“, prisjeća se. „Rekla je da je imala 12 godina te da je zajedno s još toje djece hodala od obale sve do Fátime.“
Malburg je nastavio s pričom kako mu je starica ispričala. „Bili smo djeca i progurali smo se kroz gužvu. Približili smo se centru, gdje su trebala biti ukazanja, popeli se na kamen te zaklonili pogled ljudima iza sebe. Pogledali smo dolje i sve smo mogli vidjeti. Lucia, Jacinta i Francisco nikada ne bi uspjeli doći da ih nekoliko muškaraca nije nosilo na ramenima kroz gužvu.“
Malburg nije detaljno opisao što je žena, čije je ime nestalo iz anala o putovanju, rekla o suncu, ali „htjela mi je nešto drugo ispričati. Radilo se o još jednom čudu koje nije zapisano.“, rekao je.
Rekla mu je „Mnogo je ljudi ubralo grančiće i lišće s grmlja“ jer su lijepo mirisali, aromatično. To se brzo ubralo. „Mi smo uzeli nekoliko kamenčića oko grmlja gdje se Gospa ukazala jer su i oni lijepo mirisali“. Malburg se iznenadio da i sada, nakon 80 godina, ona i dalje ima te kamenčiće sačuvane u ladici da joj drže odjeću svježom.
Žena je nastavila sa svojom pričom o čudu, „Ljudi su stavljali na pod svoje krunice. Znali su na koju će stranu Djevica biti okrenuta te su svoje krunice stavljali pred nju. Krunice su bile postavljene u obliku križa. Nakon ukazanja je bilo toliko krunica na jednoj hrpi da su se zapetljale kada su ljudi pokušavali pronaći i uzeti svoju.“
„Muškarci su ponovno držali troje djece na ramenima“, rekla je. Malburg je dodao da bi u suprotnom djeca bila izudarana u gomili. Žena mu je ispričala o novim haljinama koje su djevojčice nosile te o ljudima koji su im kidali čipku s haljina. Malburg je i s tim bio upoznat.
„Sve je imalo smisla osim krunica“, rekao je. Zatim mu je ispričala da je „jedno od djece primjetilo da su se ljudima zapetljale krunice. Djeca su potom uzela šaku zapetljanih krunica i počela ih dijeliti ljudima. Tada ni jedna krunica nije bila zapetljana! I svi su dobili svoju krunicu! Svjedočili smo tome!“, rekla je Malburgu, još uvijek iznenađena.
Čekala je da kaže nekome tko će je jednog dana u životu intervjuirati o priči o onome što su ona i njezini prijatelji svjedočili s gomilom zapetljanih krunica koje su se čudom otpetljale, te je svaka odmah vraćena pravom vlasniku, a da nisu znali koja pripada kome u toj gomili.
„Moja žena i ja smo se naježili kada smo to čuli“, prisjeća se Malburg.
Odmah je upitao Hafferta, „Jesi li svjesan da su ljudi položili svoje krunice na tlo u nadi da će ih blagosloviti?“, no odgovorio mu je da mu to nitko nikad nije rekao.
„Gospođa mi je rekla da su mnoge krunice bile položene oko grmlja“, ponovio je Malburg. „Rekla je da su bile zapetljane. Inzistirala je na tome da su ona i njezini prijatelji stajali na kamenu i vidjeli drugu djecu kako uzimaju krunice i dijele ih na slijepo, i svako je dobio svoju krunicu.“
Haffert ga je upitao zašto bi posumnjao u to.
Deset godina kasnije, Malburg je naišao na članak u Portugalu koji je potvrdio to čudo. „To je zaista bio vrhunac“, rekao je o priči o drugom, manje poznatom, čudu u Fátimi koje se dogodilo odmah nakon što je sunce zaplesalo na nebu.
Preveo i priredio medjugorje-info.com/Izvor: ncregister
