Onu su mladi bračni par, naime vjenčali su se 15. kolovoza 2020., a sada su i u sretnom iščekivanju svog prvog djeteta.
Konrad i Laura imaju jednu lijepu i neobičnu životnu priču u kojoj važnu ulogu igra Međugorje. Prije dvije godine tu su se upoznali, jer je Laura bila na hodočašću u Međugorje koje je organizirao Konrad. Tu su se „zagledali“ jedno u drugo, a nakon hodočašća nastavili su se viđati i u Poljskoj. Laura je iz mjesta Radow, a Konrad iz mjesta Konskie koji su međusobno udaljeni 60 km, pa im to susretanje nije bilo teško izvodivo. Laura je po zanimanju pomoćna kuharica, ali sad nakon vjenčanja radi kao Konradov suvozač kamiona (položila je sve potrebne testove), i tako zajedno putuju po cijeloj Europi. Konrad je inače živio od organiziranja hodočašća u Međugorje, ali kako je pandemija sve poljuljala, tako se i on prije tri godine preorijentirao i dobio dozvolu za vozača kamiona. U slobodno vrijeme između vožnji i dalje nastavljaju dovoditi hodočašća u Međugorje ukoliko ih pozovu za vodiče. Na putovanjima mole zajedno, kad god mogu idu na misu u mjestima kroz koja prolaze, trude se vjerovati u Boga i radovati se svemu onome što za Njega mogu žrtvovati!
Prije pandemije su dolazili svakog mjeseca po tjedan dana, prošle godine bili su samo jednom, a ove godine njihov prvi dolazak bio je za 40. Obljetnicu Gospinih ukazanja kada su stigli s grupom od 105 hodočasnika od 21. do 26. lipnja.
Konrad kaže kako je sanjao o tome da se posveti samo dovođenju hodočasnika u Međugorje, ali u ovom trenutku je ovakva situacija pa su joj se prilagodili. „Sve je u Božjim rukama!“ – kaže Konrad, i nadodaje: „Ako Bog to bude od nas tražio, mi ćemo učiniti, želimo samo slijediti Božju volju i Njegove planove! Mi mu vjerujemo!“ Inače, Konrad nema svoju agenciju nego radi kao vodič za agencije ili župe koje ga pozovu - pa budući da on poznaje ljude i mjesta, on organizira put, smještaj i program u Međugorju.
LAURINA PRIČA
Laura svjedoči kako su ovdje u Međugorju svjedočili brojnim obraćenjima hodočasnika. Jedan od njih je i njezin brat koji je bio uvjereni ateist, ali se nakon večernjeg molitvenog programa u crkvi sv. Jakova potpuno promijenio.
Isto tako i ona. Imala je otpor ići na svoje prvo hodočašće jer uopće nije znala niti što je Međugorje, niti kamo ide. Mama ju je samo ubacila u autobus, a ona si je mislila: „Ajme što ću ja tamo na tom suncu!“ A onda je doživjela pravi susret s Bogom, sve joj je govorilo u srcu : od propovijedi svećenika, molitve…! Posebno iskustvo je imala na Križevcu, kada se sva tužna molila u srcu osjećajući se tako slabo i očajno. A onda je čula riječi: „Ne boj se! Ti si tako snažna!“ i samo je počela plakati i plakala je sve te dane hodočašća. „Nevjerojatno je kako ovdje Gospa mijenja srca ljudi – kaže Laura – „samo zato što su ljudi došli ovdje, što su žrtvovali svoje vrijeme, izašli iz svojih komocija, putovali, - oni započinju vjerovati!“
KONRADOVA PRIČA:
Konradova priča je opet drugačija. On je prije šest godina došao prvi put u Međugorje (imao je tada 19 godina), iako ga je njegova majka i prije neprestano pozivala, ali njemu se nije išlo. I na jedno takvo hodočašće otišli su samo njegovi roditelji, a on je ostao kući. Ali neki unutarnji glas mu je počeo govoriti i ponavljati: „Dođi k meni!, Dođi k meni! Jer ovo ti je posljednja prilika da dođeš k meni!“ I on je zbilja uzeo godišnji, pozvao prijatelje, iznajmio auto i zaputio se u Međugorje i tamo susreo hodočasničku grupu svojih roditelja.
Tada mu se dogodilo nešto neobično na Podbrdu. Susreo je jednog siromašnog čovjeka u podnožju. Isprva je mislio da će ga pitati nešto ili novac, ali čovjek ga je samo zamolio da se za njega pomoli pred Gospinim kipom jer on sam nije dovoljno snažan da se popne do gore. A on će se zauzvrat moliti za Konrada ovdje dolje. Čovjek je govorio hrvatskim jezikom pa iako Konrad nije nikada čuo hrvatski, njega je savršeno razumio. Poslije su mu dali hranu, odjeću… ali čovjek nije tražio novac, što mu se nikada prije nije dogodilo. Međusobno su se izblagoslivljali i pozdravili. Na povratku Konrad je sa Brda Ukazanja za uspomenu uzeo 5 kamenova i stavio si ih je u džep.
Kasnije na povratku kući u Poljsku, razmišljajući o tome što mu se dogodilo, shvatio je da mu je sam Isus Krist došao u liku tog siromašnog čovjeka i da mu je on pokazao kako treba živjeti, biti MILOSRDAN: onome tko je gladan daj jesti, tko je žedan daj piti… tko je gol, obuci ga, obuj ga… Shvatio je da mu Isus vjeruje i da ga poziva da dođe k Njemu! Također kad se vratio kući i izvadio 5 kamenova na stol, majka mu je počela plakati. Ne znajući što se zbiva ostao je zbunjen, a majka mu je pokazala značenja međugorskih pet kamenova. I tako je on ponovno ostao „dotaknut“ Providnošću Božjom i tako je počeo vjerovati u Međugorje. Iza toga, zajedno s majkom još je puno puta bio u Međugorju kao hodočasnik, a onda su i sami počeli okupljati ljude iz njihova grada. Prije tri godine vlč. Gregov mu je predložio da on sam povede svoju prvu grupu. I tako je počeo. U 2018. godini zajedno su organizirali dvanaest autobusa, svaki mjesec po jedno hodočašće. Nažalost, pandemija je sve prekinula, ali ipak upoznao je Lauru i sada zajedno traže Božju volju za njihovu malu obitelj. I svaki put kad dođu u Međugorje, dožive nešto novo!
Razgovarala: Paula Tomić/Medjugorje-info.com
