Tako se dogodi i moj odlazak na doček. Išla sam jer sam se željela zahvaliti Gospodinu i Gospi na protekloj godini, išla sam jer sam željela mir, jer sam željela na posve drugačiji način uči u Novu godinu s Marijom i Isusom pitam se postoji li bolji način od toga, mislim da ne. Kako smo došli u Međugorje u jutarnjim satima, željela sam dok još svi spavaju doći do Crkve, zahvaliti se na dolasku i krenuti lagano na Podbrdo u srcu noseći sve one zbog kojih sam došla, sve one koji su zamoliti da ih u svom srcu ponesem Gospi.
Penjući se polako gore, u glavi su se vrtile mnoge misli, događaji, ljudi i došavši gore pred kip rekla sam Gospi evo predajem ti ih sve, meni ti ništa ne treba ja sam sretna što sam tu, evo molim te za njih. Onaj blagi smiješak na Njezinu licu kao da mi je govorio NE BOJ SE UZ TEBE SAM, ali mislim si ma meni je dobro, ja sam došla zbog drugih ali nešto kao da je govorilo drugačije. Kada sam se spuštala dolje odjednom mi se u srcu zapalila tolika potreba za ispovjedi, nisam se mogla sabrati, žurila sam na ispovijed, odjednom stvari koje moram reći, napokon priznati, izgovoriti i osloboditi se. Kada smo došli u Crkvu, bila je misa za talijane, nema ispovijedi, trčim u Župni ured tamo mi kažu da nema ni jednog našeg svećenika jer su na blagoslovu kuća, reko ali kako meni treba ispovijed. Kada sam izašla van pogledala sam prema nebu i rekla MAJČICE, TI ZNAŠ DA MENI TREBA ISPOVJED I AKO SI ME POTAKNULA NA TO, MOLIM TE POŠALJI MI SVEČENIKA i tako se ja šetam vani oko ispovjedaonica, sve strani svećenici i gledam, tažim i odjednom vidim časnu sestru i odem do nje i pitam ju za svećenika, ona mi kaže da odem u župni ured, rekoh tamo sam već bila nema ni jednoga, onda pogleda na sat i kaže sad za nekih 15-tak minuta trebao bi doći jedan odi u Crkvu stani čekaj sigurno će doći i da naravno ja odem i nije prošlo ni 10 minuta svećenik dolazi, e da MAJKA SE BRINE ZA SVE. Ispovijed koju ću pamtiti, jer ne znam da li vam se kada dogodilo da ste doživjeli toliko oslobođenje da ste se satima nakon toga osjećali tako pozitivno zbunjeni, kada u vašoj glavi niste imali nikakvu misao osim riječi svećenika i potrebe da se molite, ja kao da sam bila u nekom drugom svijetu, kao da sam lebdila, jedva sam čekala misu, klanjanje, pričest, da budem sa svojim Isusom da mu zahvaljujem, što mi je opet pokazao kakvo oslobođenje ima ispovijed, što mi daje milost da se ne bojim reći, priznati sve jer On oprašta, oslobađa, da mu zahvalim što mi je dao svoju Majku da bude i moja, što svaki dan ponavljam one riječi UZEH JE JA ZA SVOJU MAJKU. Misa i klanjanje neopisivo, susret mene čovjeka i Boga, susret mene i moje braće i sestara iz cijelog svijeta, susret različitih u dobi, jeziku, boji, a opet svi isti pred Bogom…kakva radost…milost…najljepši ulaz u Novu godinu.
Zbog velike svoje radosti nakon odmora odlučila sam opet prošetati na Podbrdo i dok sam molila krunicu sjetila sam se kako nam je voditeljica rekla da sutra Mirjana ima ukazanje u 9, ali da je misa na hrvatskom u 8 i sada da izaberemo, ali da možemo otići na neku drug misu na bilo kojem jeziku da je isto. Dok sam se penjala razmišljala sam o tome i rekla, ma ja želim ići na misu na hrvatskom, želim slušati riječ Božju, i Gospa je sama rekla ako će te birati između ukazanje i Mise, birajte Misu i rekla sam da idem na Misu, a vjerujem da će me Gospa blagosloviti i ako nisam na ukazanju ma uostalom već mi je to pokazala kada sam došla ovdje u to uopće ne sumnjam. Došavši do kipa gledala sam opet taj osmijeh koji kao da mi je opet nešto skriveno želio poručiti, ali ja sam joj rekla evo sutra idem kući, veselim se opet dolasku na ovo mjesto, kada Ti odlučiš pozovi me, ja te nosim u srcu i najvažnija spoznaja je da si u meni. Sretna i radosna spustila sam se dolje, jer ipak ne rastajem se ja od svoje Majke. Kada sam se 2.1. ustala ranije došla sam do Crkve da se pomolim i uživam u tom miru, sjela sam u Crkvu i počela prebirati po svojoj krunici, čak sam se iznenadila kako ima tako puno ljudi, a još ima više od sat vremena do mise, pa kada sam vidjela da časna pali svijeće reko da nije malo to prerano da toliko gore, pa svećenici izlaze, bila sam u čudu, kako je bilo par minuta do pola 8 zamolila sam prijateljicu da pita baku do nas kada počinje Misa i kaže ona u pola 8, čekaj malo pomislila sam, ako tada počinje onda traje nekih pola sata, onda to znači da stignem i na ukazanje…aaaa ovo je bilo veliko iznenađenje za mene, šok, pomislila sam, MAJKA SE OPET BRINE ZA SVE…jer vjerujem da sam izabrala ukazanje,a ne Misu nešto bi pošlo krivo i ne bi se oprostila, ovako sam bila zahvalna na svemu što sam dobila i na kraju dobila još više.
Mir i radost na ukazanju, ispunjeno srce i duša s veliko radošću krenula sam kući. U ovih par dana u Međugorju spoznala sam da moju dušu, moje dubine najbolje poznaje dragi Bog, da moje želje, molitve i vapaje čuje moja Majka i prenosi mom Nebeskom Ocu. Dragi Bog zna kada nam nešto treba i kada smo za to spremni, ja sam došla misleći meni je dobro, došla sam za druge ali Bog uvijek iznenadi, Bog čisti kada mi sve pustimo i kada On može raditi. I najvažnija poruka za mene i za sve vas braćo i sestre, NE BOJTE SE OTIĆI NA ISPOVIJED, NE SRAMITE SE PRIZNATI SVE, BOG SVE VIDI, SVE ZNA, OSLOBODITE SE TOGA I ŽIVITE ĆISTO KAO DJECA BOŽJA NA ŠTO SMO POZVANI, ZOVITE MAJČICU DA VAM U TOME POMOGNE, JER KAO ŠTO VEĆ NAPISAH MAJKA SE BRINE ZA SVE. GOSPA MI JE JOŠ JEDNOM DOKAZALA DA SAM JU S PRAVOM PROZVALA GOSPODARICOM I KRALJICOM SVOGA SRCA.
