I premda je član Svete Obitelji nikada mu nisam pridavala previše pažnje. U nekoliko navrata slušala sam o nevjerojatnim iskustvima ljudi koji su se molili sv. Josipu... No, nisam previše marila za to sve do trenutka dok sama nisam dovedena u situaciju velikog vremenskog tjesnaca. Bila sam potaknuta riječima da je on svetac koji umnaža...
Evo kako je on na osobit način ušao u moj život:
Nakon višegodišnjeg proučavanja i prikupljanja građe za doktorsku disertaciju, odjednom sam osjetila da nisam u stanju završiti rad. Stalno sam bila rastrgana između posla, obitelji, rođenja drugog djeteta, te gomile zanimljivih podataka koji su me bili poticali da istražujem sve više i više dok se u jednom trenutku nisam posve „izgubila“. Znala sam satima i satima sjediti za pisaćim stolom i zuriti u prazno. Ti sati su se pretvarali u dane, a rezultat je bio više nego jadan – tek nekoliko napisanih riječi. Odjednom me je uhvatila panika jer se rok za predaju disertacije neumoljivo približavao. Isto tako sam zbog takvog stanja osjećala i veliku grižnju savjesti, jer sam i ne htijući svoje najbliže dovela u situaciju da preko svake mjere brinu o djeci.
Tako panično stiješnjena odlučila sam zamoliti pomoć sv. Josipa u dovršavanju svoje disertacije. Prije Božića 2012. kupila sam si 30-dnevnu molitvu sv. Josipu i Molitvenik sv. Josipa. Počela sam moliti tridesetnicu.
Nakon svakodnevne molitve osjetila bih nevjerojatnu snagu i koncentraciju. Riječi su krenule i navirale same od sebe nevjerojatnom brzinom i uobličavale se u rečenice. U nekim trenucima sam se uhvatila da samoj sebi govorim: „Samo malo, ne stignem sve tako brzo zapisati.“ Nekoliko dana prije završetka tridesetnice disetrtacija je bila gotova i predala sam je.
Od sada mi je sv. Josip jedan od omiljenih svetaca. Dakako, onako po ljudski, i zbog brzo uslišane molitve. Ipak, znao je da mi se žuri, da mi je biti ili ne biti! No, svakako sam se uvjerila da su nebeske intervencije u bezizlaznim situacijama itekako ostvarive!“
