Bilo me je strah Boga koji kažnjava za malu sitnicu. Priznajem, ponekad se govorilo i o Bogu koji ljubi. Čeznuo sam kao svaki mladić za radošću i ljubavlju, srećom i mirom. Bio sam pod pritiskom i osjećao veliki strah. Poznato mi je da su neki ljudi zbog ove sekte propali, jer su iz očaja oduzeli sebi život. Susretao sam ljude koji su prepoznali moju nevolju i pružili mi pomoć, no nitko nije bio u stanju zacijeliti moje nutarnje rane. Živio sam u nemiru sa sobom i s roditeljima. Naposljetku, bila mi je potrebna psihijatrijska pomoć. Ona je donijela samo privremeni uspjeh, jer ubrzo sam se našao u istom stanju kao i ranije. Imao sam izvrsnog psihijatra, bio je glavni liječnik jedne klinike. Ali nakon tri godine liječenja priznao mi je da je na kraju sa svojom terapijom, jer da se u meni konflikti još uvijek nisu razriješili. Bolovao sam tada od teške depresije i samoubilačkih misli.
Netko mi je darovao knjigu o pozitivnom mišljenju. Autor knjige bio je kršćanski orijentiran i prikazivao je ozdravljenja koja se događaju na temelju vjere. Ta knjiga bila je moj tračak nade. Dovela me do Biblije. Jednoga sam dana našao prospekt o knjizi koja govori o ukazanjima u Međugorju. Naručio sam tu knjigu istoga trenutka. Dok sam je čitao, osjećao sam snažnu čežnju da tamo odem. Osam tjedana poslije posjetio sam to mjesto. Tu sam našao ljude koji su se s velikom ljubavi zauzeli za mene. Osjećao sam se sigurnim i doživio sam duboki mir srca. Doživio sam mnogo ljudi koji su svojom čvrstom vjerom na mene ostavili snažan dojam.
Ljubav koju su mi ovi ljudi pružali, crpili su iz svoje vjere. To je bilo upravo ono, što sam cijeli svoj život tražio. Međugorje je milosno mjesto gdje se na poseban način osjeća Božja blizina i nazočnost Isusove Majke. Ono je umnogome pridonijelo mojem obraćenju. U Međugorju sam napokon dobio odgovor na svoja pitanja u svezi s Biblijom. U meni se probudila želja da se dadnem krstiti, kako bih se približio Bogu. Intenzivno sam pohađao poduku kako bi se što bolje pripravio za primanje sakramenta. U uskrsnoj noći, u nazočnosti cijele župne zajednice, primio sam sakramente krštenja i krizme. Katolička vjera za mene je veliki dar i nezaslužena milost. Osjećam duboku zahvalnost za taj milosni dar. Pokušavam živjeti
Gospine poruke koje nam daje u Međugorju. Više puta u tjednu odlazim na svetu Misu. Danas mi molitva krunice znači vrlo mnogo, moleći je nalazim duševni mir i radost. Po toj molitvi osjećam milost koju mi Bog po Mariji dariva. Kad naiđu problemi, počinjem moliti i poteškoće nestanu. Sretan sam da sam našao put u Međugorje i što mi je Gospa pomogla da sam postao članom Katoličke Crkve. Kad se sjetim kakav mi je život bio prije obraćenja, pitam se što bi bilo od mene da nisam u ovom milosnom mjestu pronašao spas. Međugorje je za mene bilo zadnji spas. Bog je ljubav, to mi sada kazuje moje srce. Želim se svom snagom svojom založiti da i drugi iskuse Božju ljubav.
