9. prosinca Vatikanska komisija teologa je potvrdila, da se to čudo pripisuje zagovoru bl. sestre Faustine Kowalske. Potom se susrela komisija kardinala, a 20. prosinca proglašen je dekret o čudu u nazočnosti Svetoga Oca Ivana Pavla II.
Moje ime je Ronald Pytel . Podrijetlom sam Poljak, moj djed i otac su rođeni u Poljskoj . Župnik sam župe Gospe od Ružarija u Baltimoreu (SAD). Naša župa je biskupijsko svetište Božanskog milosrđa. Pobožnost prema Božjem milosrđu susreo sam u djetinjstvu. Kao dječak u osnovnoj školi, vidio sam sliku Krista s potpisom: Isuse, uzdam se u tebe. Prije 26 godina sam bio zaređen za svećenika, a na kraju, ispostavilo se da je moj posao svjedočiti Božansko milosrđe. Budući, da se bližila beatifikacija sestre Faustine, u našoj crkvi svake druge nedjelje u mjesecu se slavila svečana pobožnost u čast Božjeg milosrđa na engleskom jeziku, svake treće nedjelje u mjesecu – na poljskom. Osim toga, svaki četvrtak molila se devetnica Božanskom milosrđu. Naša župa promovirala je kult Božjeg milosrđa kroz vježbe, predavanja i hodočašća.
Dakle, kad sam se razbolio, moje molitve i molitve mojih župljana su bili usmjerene Božjem milosrđu po zagovoru bl. sestre Faustine. Razbolio sam se 1995. Svu zimu i proljeće loše sam se osjećao. Simptomi bolesti indicirali su prehladu i alergije, a zatim bronhitis. Nisam mogao doći do daha nakon penjanja na prvi kat i stalno sam kašljao. Dogovorio sam sastanak s liječnikom, koji je potvrdio dijagnozu: Alergijski bronhitis. Tijekom istog posjeta liječnik je izjavio da je šum na srcu, koji sam imao od djetinjstva, sada jači i poslao me na testiranje Doppler ultrazvukom srca. Test je pokazao da je sužen aortalni ventil zbog depozita kalcija, a samo 20% od krvi teče kroz njega. Tako sam živio sa opasnošću od zatajenja srca. 8. lipanj 1995, imao sam hitni sastanak s dr. Nicholasom Fortuinom, uglednim kardiologom u poznatoj bolnici Johns Hopkins u Baltimoreu. Nakon proučavanja mog ultrazvuka srca potvrdio je suženje aortalnog ventila. Propisao mi je lijekove i poslao me kući s nalogom mirovanja do dana operacije u bolnici Johns Hopkins , 14. lipnja 1995.
Na putu do bolnice, moj najbolji prijatelj, fra Larry Gesy je rekao: ‘Ne brini, Ron, sve to ima neke veze s Božjom milosti’. Iako nisam bio sretan s mislima na nadolazeću operaciju, u mom srcu je bio mir. Čitao sam Dnevnik sestre Faustine i molio svakodnevno krunicu Božanskog milosrđa. Nakon zakazane operacije, dr. Peter Green – kirurg – susreo se s vlč. Larryjem Gesyem. Rekao mu je da je moje srce oštećeno zbog ventila, koji ne dopušta protok krvi slobodno. Ako ne bude obavljena operacija, moj život je ugrožen. Nakon daljnje studije, dr. N. Fortuin mu je rekao da on ne može predvidjeti kako će izgledati moj život. Sigurno je to da neće funkcionirati normalno. Uz ozbiljnu zabrinutost izjavio je da nitko ne može jamčiti za moj život, a šanse za duži život bile su male. Dijagnoza mu nije bila optimistična. Lijeva klijetka je bila uništena. S ovom dijagnozom postupno me upoznao moj prijatelj.
5. listopada 1995. imali smo cjelodnevno klanjanje pred izloženim Presvetim. Tijekom klanjanja molili smo krunicu Božanskog milosrđa, zazive i druge molitve. Dan je završio Svetom misom. Sve je to bilo u sklopu priprema za pohod Svetoga Oca Baltimoreu 8. listopada 1995. Tijekom Svete mise bio sam glavni celebrant. U homiliji sam govorio o povjerenju i kako Bog dodiruje milosrđem. Te večeri skupina ljudi se molila za moje ozdravljenje. Molili su po zagovoru bl. sestre Faustine, a ja sam štovao njezine relikvije. Tijekom molitve, počivao sam u Duhu. Ležao sam na podu oko 15 minuta. Bio sam potpuno svjestan, ali nisam se mogao pomaknuti. Osjećao sam se kao paralizirana osobe dok su moji župljani molili nada mnom i oko mene.
Kasno navečer sam shvatio da sam zaboravio popiti lijekove. Popio sam ih oko ponoći i spremao sam se otići u krevet. Zatim, na dublji udah, počeo sam osjećati bolove u predjelu srca. Na trenutke sam imao takvu bol u srcu, kao što rana boli nakon operacije. To je bilo nešto novo za mene, nisam znao što je to. Mislio sam, da sam možda bio previše aktivan tijekom dana. Nakon nekog vremena sam shvatio, da se bol pojavila nakon uzimanja lijeka za srce. Sljedećeg dana nisam uzeo lijek, a bol je nestala. Nazvao sam dr. Fortuina , da mu kažem o problemu . Osjećao sam, da lijek uzrokuje bol srca . Dr. Fortuin mi je rekao, da je to najbolji lijek za moje srce i da sam već iskušao lijekove za dva mjeseca bez nuspojava. On mi je rekao, ako moje tijelo reagira na takav način, da uzmem pola doze lijeka, a punu dozu drugi dan i da ga zovem za tjedan dana. Osjećao sam se bolje sa pola doze . Bol je bila manje intenzivna i brzo je prošla. Nazvao sam dr. Fortuina i obavijestio ga o rezultatima mojih promatranja. Rekao mi je da i dalje uzimam pola doze i posjetim ga za devet dana. 9. studenog bio sam kod dr. Fortuina.
Nakon što je preliminarna studija izrađena sa Doppler echocardiogramom, liječnik je pogledao rezultata testa i pozvao me u svoj ured . Zurio je u mene u tišini, što se činilo beskonačno i napokon progovorio: Ron, netko je posredovao za Vas. Pitao sam ga: Što to znači? On je odgovorio: Tvoje srce je zdravo. Bio sam iznenađen: Što? I on je ponovio: Srce ti je zdravo. Dr. Green je predložio ponoviti ultrazvuk srca i ustanovio potpuni oporavak lijeve klijetke. Dr. Fortuin je rekao: Ne, ne…pričamo o normalnom srcu. Moje pretpostavke nisu bili previše optimistične u vezi vašeg zdravlja. Ne mogu objasniti što se dogodilo. On je nastavio: Vi nemate nikakva ograničenja i ne morate uzimati nikakve lijekove. Vidimo se iduće godine za ponovni pregled. Pitao sam, iznenađen: Za godinu dana? On je odgovorio: Da , za godinu dana. Vaše srce je potpuno zdravo. Nakon izlaska iz ordinacije, nazvao sam vlč . Larrya Gesya i rekao mu ono što sam čuo od dr. Fortuina . On je odgovorio: Imamo čudo za koje smo molili!
U studenome 1996., sastalo se službeno povjerenstvo biskupije u Baltimoreu.Trebali su razmotriti mišljenje liječnika i iskaze svjedoka o promjenama u mome zdravlju. Nakon završetka procesa u biskupiji došao je Seraphim Michalenko, vice-postulator za slučaj sestre Faustine u Sjedinjenim Američkim Državama. Od Baltimorskog suda dobio je zapečaćene dokumente koje je u prosincu 1996. odnio u u Rim. Dokumenti sadrže više od 800 stranica medicinske dokumentacije, te oko 500 stranica iskaza svjedoka. Znam da se bl. sestra Faustina zalaže za mene kod Isusa i da me Njegova ljubav dotakla i ozdravila. To je tako jednostavno.
