Za sebe sam mislio da sam solidan vjernik, a sad tek vidim da sam bio više nevjernik nego vjernik.
Prava vjera u meni počela se buditi pojavom Međugorja i kasnije fra Ive Pavića. Kada sam pogledao prvu kazetu od fra Ive, poželio sam otići do njega kako bih doživio iskustvo počivanja u Duhu Svetome.
U Šurkovac sam otišao krajem 2010. godine. Bio sam na molitvi polaganja ruku. Većina je počivala u Duhu, ali ja, i nekoliko ljudi, nismo. Od tada sam počeo sebi postavljati pitanje: zašto? Poslije dubljega razmišljanja i analiziranja, zaključio sam da je problem u meni i da se moram mijenjati.
Od tog odlaska u Šurkovac, počeo sam više moliti, češće se ispovijedati i pričešćivati. Kad sam pročitao knjigu časne sestre Faustine iz Poljske, moja vjera je malo porasla i počeo sam moliti krunicu i zazive Božanskoga milosrđa.
Iduća prekretnica u mom životu dogodila se za vrijeme trodnevnice za blagdan Gospe od Anđela 2012. u Trogiru. Duhovnu obnovu u mojoj župi držao je fra Ivo Pavić.
Bila je to veličanstvena trodnevnica. Unatoč nesnosnim vrućinama, sudjelovao sam na cijelom programu koji je trajao od ranih jutarnih sati do kasno navečer. Hvala dragom Bogu, hvala fra Ivi, i hvala župniku don Stipanu koji je ovoga Božjega pastira doveo u našu župu.
Već prvi dan trodnevnice za vrijeme fra Ivinih molitava doživio sam iskustvo počivanja u Duhu Svetome. Bio je to božanstven osjećaj u kojem čovjek poželi ostati stalno i da se ne vraća u prvobitno stanje.
Treći dan primijetio sam jednu ženu kako moli nad vjernicima. Odlučio sam je zamoliti da se pomoli na moju nakanu, za ozdravljenje sina koji je bolovao od nesnosnih alergija, a potom sam se sklonio u hladovinu čempresa priključivši se molitvi krunice.
Krunicu sam molio potpuno mirno i sabrano sa sklopljenim rukama ispred lica. U jednom trenutku sam počeo osjećati ugodan miris. Dok sam promišljao odakle dolazi: je li s mojih ruku, možda je ostao miris od one žene koja me je držala za ruke dok je molila za moju nakanu ... primijetio sam kako miris jača svoj intenzitet. Odmaknuo sam ruke od nosa i osvrnuo se oko sebe. Sve je mirisalo i to sad s jasnim mirisom ruže koji je bio božanstven. U tom momentu, kad sam postao svjestan da miris ne dolazi od ničega ovozemnoga, osjetio sam se presretno i zbunjeno jer me je to potpuno zateklo. Sklopio sam ruke i nastavio moliti krunicu skupa s ostalim vjernicima. Prekrasni miris ruže je i dalje trajao. U srcu sam osjećao veliku radost jer sam osjećao da je to Božja poruka.
Nakon polaganja ruku koje sam dočekao s velikim ushitom, počivao sam u Duhu Svetome presretan. Kad je sve završilo, ja sam bio toliko presretan da se to ne može opisati riječima. Postao sam svjestan da je Bog doista ISTINA, da nema nikakve prevare ili zablude. Postao sam svjestan da je naša vjera prava vjera i da je naš Bog pravi Bog. Sada sve u mom životu ima smisao. Nestale su sve sumnje i sva pitanja. Hvala ti, Isuse moj, jer ti si stvarno usksrnuo i ti si svjetlo ovoga svijeta. Ti si ljubav nad svim ljubavima.
Kad je Isus ušao u moje srce, to je bio najljepši trenutak moga života. Ja sam doživio duhovnu revoluciju. Tek tada sam počeo postajati pravi vjernik. Odmah sam Isusu obećao da ću odbaciti neke grijehe koji su mi do tada bili srcu mili. Isti dan sam obećao Isusu da ću moliti jednu Gospinu krunicu svaki dan.
Kad sam sve to spoznao, znao sam da sam primio najveće moguće bogatstvo i taj osjećaj ne bih mijenjao za sve zlato i dijamante ovoga svijeta. Ja sam presretan čovjek jer mi je Bog dao spoznaju da postoji i smatram da su najsretniji ljudi na svijetu, oni koji su primili tu milost od Boga.
O, Bože, hvala ti što si meni dao tu milost. Želim da i drugi ljudi spoznaju da si ti najveći dar na ovom svijetu i da dožive svim svojim srcem i razumom da ti nisi nikakva iluzija ili davna priča, već da si stvaran onako kako nas Biblija uči.
