Nakon smrti sina jedinca Ilije, Minerva Tannouri osjećala je duboku tugu zbog koje je njeno srce dugo krvarilo. Ona i njen sin bili su vrlo povezani i veoma ga je voljela, piše Aleteia.
"Prebolila sam gubitak četiri bliske osobe iz moje obitelji, ali najveća tragedija bio je gubitak mog sina Ilije, koji je stradao u 21 godini života u prometnoj nesreći kada je na njega naletio kamion dok je bio na putu za Bejrut," rekla je Minerva.
Vijest je bila šokantna. "Nakon što su moj suprug, moja sestra i moj nećak čuli vijest o pogibiji, isključili su telefon; tada sam shvatila da se tragedija dogodila mom sinu, koji se rodio nakon sedam godina čekanja u kojima sam pokušavala začeti. Kad je moj suprug stigao kući, rekao mi je što se dogodilo i ja sam se onesvijestila od šoka. Tada je započeo moj put patnje. "
Unatoč agoniji, svome sinu odala je počast organizirajući mu predivan pogrebom. "Bila sam pod jakim sedativima. Ilijin posljednji oproštaj izgledom se činio kao vjenčanje, jer smo se pobrinuli za svaki detalj: sve smo ukrasili cvijećem, služili smo najbolja predjela i angažirali zbor. "
Pogreb je za nju bio poput noćne more. "Stalno sam ponavljala:" Oprosti, sine moj, ako sam te ikad zanemarila ili osramotila. "Molila sam ga za oproštaj, a zatim sam ga poljubila. Nisam vjerovala da je sve što prolazim stvarnost! Mislila sam da sanjam i pitala se kad će ova noćna mora završiti?! "
Kako su godine prolazile, vrijeme nije učinilo ništa da joj ublaži patnje. „Prošlo je sedam godina, a ja sam se još uvijek gušila u suzama, tuzi i boli. Svaki dan sam gledala njegove crteže i palila svijeće za njegovu dušu. Iako sam oprostila čovjeku koji je prouzrokovao njegovu smrt, izolirala sam se od svih ljudi. "
Hodočašće u Međugorje promijenilo mi je život
Sve se promijenilo kada je Minerva otišla na hodočašće u Međugorje, mjesto za koje mnogi vjeruju kako se ovdje Gospa ukazuje od 1981. godine do danas.
"Zahvaljujem se mom prijatelju Najatu, koji je osvojio nagradu za sudjelovanje u televizijskom programu i koji je pokrio troškove putovanja", kaže Minerva za Aleteiu.
Na hodočašću je Minerva zamolila Gospu za znak:
„Kad sam doputovala u ovo posebno mjesto, oazu mira, zamolila sam Gospu da mi pošalje znak:„ Ako je moj sin s tobom, prestat ću nositi crnu odjeću nakon više od 7 godina žalosti i tuge. “ I iznenađenje je stiglo kad sam primila pismo koje sam našla ispod vrata svoje spavaće sobe. U tom sam trenutku osjetila duševni mir jer je to bio znak da Gospodin čuje svaku moju želju. Ova je poruka bila glavni uzrok mog prelaska iz žalosti u radost i ponovni život. "
Što je pisalo u tajanstvenoj poruci?
„Draga Minerva, dobro razumijem tvoju tugu, jer si iskusila istu bol kao i ja kad je moj Sin bio razapet. On je uskrsnuo, a sada ti dajem snagu da nastaviš svoj život. Vrlo ste mi dragi i nezamjenjivi ste u životima mnogih ljudi. Tama vas je pobjeđivala 7 godina ali ne zaboravite da je broj 7 i znak pobjede. Ovo putovanje omogućit će vam da se ponovno rodite i pomoći vam da odjenete bijelu odjeću koja označava uskrsnuće; moje čisto srce pratit će vas u svim eetapama vašeg života. Dobro razumijem vašu bol i zato ću vam uvijek biti blizu. "
U potpisu je stajalo ovo:, "Ovu poruku napisala je osoba koja vas voli."
"Pismo me dotaklo", objašnjava Minerva. „Odgovorilo mi je na pitanja koja sam postavila Gospi. Uistinu sam imala dojam da se obraća meni uvjeravajući me da me prati u mojim brigama; da je dijelila moj križ i pokazala mi put do uskrsnuća.
Pismo je promijenilo Minervin život, omogućivši joj da konačno sa strane ostavi duboku tugu koju je nosila i prihvati novi život.
„Kasnije je otkriven identitet autorice pisma; bila je sudionica hodočašća, s kojom sam se sprijateljila nakon našeg povratka u Bejrut. Rekla sam joj da je njezino pismo pravi nebeski znak i odgovor na sva moja pitanja. Također sam primila još jedan znak, zahvaljujući ukazanjima Blažene Djevice Marije svakog 2-og u mjesecu u kojem smo putovali padao je na godišnjicu smrti mog sina. Tada sam odlučila prekinuti s tugom i opet sudjelovati na vjenčanjima, te prihvaćati pozivnice za bilo koju drugu priliku.
Napokon sam bila sigurna da je moj sin na nebu i da mi je Gospodin dao snagu da nosim svoj križ. Imala sam iskustvo kako se Duh Sveti zauzima za nas neizrecivim uzdisajima (Rimljanima 8,26). Zahvaljujem Bogu na njegovoj prisutnosti u našim životima i našoj Nebeskoj Majci na vječnoj brizi i ljubavi. "
Prijevod Magda Ivanov/medjugorje-info.com
