Nekoliko dana prije njenog povratka u SAD, polovinom 2002. godine, s njom je razgovarao fra Dario Dodig. U nastavku donosimo dijelove ovog interesantnog svjedočanstva:
Fr. Dario Dodig: Povod ovog našeg razgovora, Rita, je Vaš boravak u Međugorju i pomoć župnoj zajednici i Svetištu, a osobito pokojnom fra Slavku Barbariću, kojem ste bili pri ruci. Za početak, možete li nam reći kako ste čuli za Međugorje i što se tada događalo u Vašem životu?
Rita Falsetto: Čula sam za Međugorje početkom osamdesetih i – znajući da je moja majka uvijek voljela ići na hodočašća – odlučila sam da joj predložim da ode na to mjesto. Nisam pomišljala na to da bih ja trebala doći, nego samo na to da ona ode. Ona je dakle otišla u Međugorje i donijela mi je krunicu i neke molitvenike.
Počela sam moliti. Tada sam čula da je ovdje izbio rat. Budući da sam radila na socijalnom području, odlučila sam da pokušam nešto učiniti da pomognem ljudima koji su ovdje trpjeli. Stupila sam u vezu s jednom organizacijom koja je trebala doći ovamo i raditi s žrtvama silovanja. Spremali smo se na dolazak, ali se tada ispostavilo da neće biti novca kojeg nam je država trebala dati. Tada sam odlučila do dođem na svoju ruku. I doista sam došla. Nekoliko humanitarnih organizacija imalo je sjedište u Međugorju. Razgovarala sam s njima i počela raditi kao dragovoljac. Vozili smo konvoje s lijekovima i hranom u Sarajevo i u Bosnu.
U to sam vrijeme mislila da ću ostati kojih šest mjeseci. U to vrijeme upoznala sam Milonu von Habsburg koja je radila s fra Slavkom Barbarićem. Upitala me je da li bih mogla pomoći fra Slavku s nekim novim projektima. Milona je bila upoznala mladića i pripremala se za brak, a znala je da fra Slavo treba pomoć. Ja sam joj rekla: Zašto ne?! Tada doista nisam znala što će to značiti, ali sam rekla da ću učiniti sve što mogu za fra Slavka. Tako je to za mene počelo ovdje u Međugorju. To je bilo 1993/94.
Fr. Dario Dodig: Što možete reći o Vašem iskustvu Međugorja kroz Vaš boravak ovdje?
Rita Falsetto: Kad sam došla ovamo, to je bilo iz čisto humanitarnih pobuda. Kad sam počela raditi s fra Slavkom, počela sam više moliti, ići na večernji program, na krunicu, na Podbrdo i na Križevac. Kako je vrijeme prolazilo, moj duhovni život se otvarao i oporavljao. Učila sam o svojoj katoličkoj vjeri. Mnogo sam učila od fra Slavka, uglavnom gledajući ga, promatrajući ga, bivajući prisutna za vrijeme klanjanja, i općenito više moleći. Kao što svi znamo, živio je sve što je govorio o Gospinim porukama. Živio je post, molitvu, obraćenje, bio je živi primjer kako živjeti Gospine poruke. Kroz to sam upoznavala Boga i Gospu i predivne običaje katoličke vjere. Moj život u Međugorju u ovih osam godina, sedam uz fra Slavka, značio je mnogo posla, i mnogo rada s hodočasnicima.
Fr. Dario Dodig: Rita, može se reći da ste Vi u određenom pogledu bili fra Slavkova desna ruka. Bog je uzeo fra Slavka k sebi. Kako ste to onoga trenutka doživjeli?
Rita Falsetto: Bila sam prisutna kad je fra Slavko umro. Vidjela sam kako se polako spušta na zemlju. Potrčala sam prema njemu i gledala sam ga kako hvata zrak. Nisam znala što da činim, samo mi je bilo jasno da je to vjerojatno srčani napadaj. Naravno da sam počela vikati i zvati u pomoć. Fra Slavko je umro vrlo brzo, to je trajalo kojih 30 ili 35 sekundi. Kad je umro, sebi sam govorila da bih sad trebala plakati i biti vrlo tužna. To je teško objasniti. U tom trenutku obuzeo me je takav dubok i snažan mir, i znala sam da će sve biti uredu. Samo sam znala da je tako trebalo biti. Dok je fra Slavko tamo ležao, pristigao je liječnik i tražio njegovo bilo. Rekao je da je otišao. Odjednom, fra Slavko je pridigao glavu, otvorio oči, izdahnuo zadnji dah i spustio glavu. Liječnik i ja smo se pogledali, iznenađeni, i znali smo da je gotovo. Nosili smo ga niz brdo. Bilo je vrlo klizavo. Mislim da je silazak trajao jedan sat. Fra Svetozar nam je došao ususret na četvrtoj postaji. Dao je fra Slavku posljednje pomazanje. Tada smo ga unijeli u bolnička kola.
Fr. Dario Dodig: Radeći s fra Slavkom, kako ste ga doživljavali i sada, već više od godine dana nakon njegova preseljenja, što iskustvo rada s njim za Vas sada znači?
Rita Falsetto: Radeći s fra Slavkom mnogo sam toga zamijetila. Mislim da mu je Gospa dala jedan vrlo poseban dar: Kad je netko bio u njegovoj blizini imao je dojam da je jedini na svijetu. Usporedila bih to s klanjanjem: Tu si s Isusom i osjećaš da si vrlo poseban, najvažnija osoba, iako stotine mogu biti oko tebe. Fra Slavko je mogao razgovarati sa petoro, šestoro ljudi, ali jednim pogledom ti je rekao da si jedini. Imao je dar da - govoreći s tolikim ljudima - svakom pojedinačno dadne ono što je u tom trenutku trebao. Znao je biti majka, otac, brat, sestra, ako je to ta osoba trebala da bude iscijeljena. Doista vjerujem da je fra Slavko bio primjer, pravi učenik Gospe. Njoj se predao i ona ga je koristila kao oruđe za spasenje duša. Bila sam doista impresionirana kako je fra Slavko bio postojan, uravnotežen u svemu. Sve što je činio bilo je s ljubavlju. Čak i kad je bio ljut na nekoga, kad je ukorio nekoga, to je bilo s ljubavlju. Doista vjerujem da su oni, koji su bili u doticaju s fra Slavkom ovdje u Međugorju, dobili nešto od Božje ljubavi, od neba. Svaki dan zahvaljujem Bogu i Gospi za dar fra Slavka u mojem životu. Ovih godina nisam shvaćala kakav je to bio dar.
