Svako svjedočanstvo u svojoj iskrenosti neiscrpivo je bogatstvo koje može poslužiti za dobrobit onima koji ga primaju. Međugorje je posebno bogato svjedočanstvima, a osim onih novijega datuma, vrijedna su i svjedočanstva koja prate ovo hercegovačko mjesto još od Gospina ukazanja na brdu Crnica 24. lipnja 1981. godine.
Svjedočanstvo o čudesnom ozdravljenju liječnika koji je prošao različite nedaće na svom životnom putu objavljeno je još 1990. u susret desete obljetnice Gospina ukazanja (Antonacci, Antonio i suradnici, Izvanredna ozdravljenja u Međugorju, Kršni Zavičaj, Humac 1990.):
„Dr. Antonio Longo, liječnik pedijatar, rođen 1924. (dakle čovjek s dugogodišnjem praksom) obolio je i 1983. imao je operaciju. Otkinuli su mu 20 cm debelog crijeva. Rana nije zarasla, javljale su se stalno nove komplikacije, operiran je još dva puta, bio je i na kobaltnoj terapiji. Situacija je bila koliko fizički toliko i psihički teška.
Antonio veli: ‚Moja dva sina, obojica liječnici, svaki su me dan kod kuće previjali, a iz jutra išao sam u bolnicu. Stanje nam je postajalo sve teže. Moja supruga i dvojica sinova išli su na hodočašće u Međugorje, da mole za moje ozdravljenje. Ozdravljenje nije uslijedilo neposredno nakon njihova hodočašća, nego nešto kasnije. Početkom travnja 1989., točnije 10. travnja otišao sam na previjanje iz jutra, kako sam činio skoro punih šest godina.
Kad me je glavna sestra bolničarka primila i odvila ranu, sve je bilo zaraslo. Posve iznenađena odmah je zovnula liječnika, koji je ostao bez riječi. Pogledao me i kazao da je sve iznenada zacijelilo... Ja sam znao! To je milost koju mi je Gospa udijelila! Odmah sam pošao na hodočašće u Međugorje da zahvalim Gospi. Kad sam se vratio, otišao sam liječniku koji mi je rekao: ‚Ti si potpuno zdrav!’
Svakako moram spomenuti kako sam imao nalaze da je rana nakon prve operacije neizlječiva i da će stalno biti gnojna. Nalaze sam slao i u Francusku. Stigao je isti odgovor. Sa strahom se sjećam sada, nakon godinu dana, taktičnih riječi svojih kolega koji su me psihički pripremili da prihvatim takvo stanje. Evo, nakon godinu dana opet sam došao zahvaljivati. Dokumentaciju prikupljam i poslat ću je!’ (lektorirala: Ljiljana Vokić, priredio: dr. Slavko Barbarić).“
Svjedočanstvo liječnika koji je i sam tražio lijek za svoju ranu dragocjena je kap u moru svjedočanstava koja prate hodočašća iz svih strana svijeta u hercegovačko Međugorje.
