Svoj svećenički put počeo je kod franjevaca Bezgrješnog Srca Marijina, ali zbog zdravstvenih razloga morao je napustiti red i sada djeluje kao dijecezanski svećenik u Palestrini, u oblasti Rima. Prvi put je došao u Međugorje 1986., nakon završene srednje škole. Don Giuseppe svjedoči:
„U to vrijeme sam odlazio u crkvu, ministrirao sam, ali ne mogu reći da sam bio pravi kršćanin koji živi zauzeto, temeljito svoje kršćanstvo. Nakon ispovijedi u Međugorju, kao da su se otvorili novi obzori, novi pogledi. I u tom trenutku je počela velika žeđ za Bogom. Iako moram reći da je to postojalo i prije. Ali od toga trenutka, uz Gospinu pomoć, to je bila drukčija, kvalitativna razina. U vrlo kratkom vremenu to mi je pomoglo da uvećam svoju molitvu.
U meni je narasla želja da se posvetim Gospodinu. Nakon par godina, počeo sam studij teologije. I onda sam zatražio jednu stanku, vrijeme za razmišljanje, jer sam želio produbiti moj poziv, odnos s Bogom. Na bogosloviji se nažalost malo molilo. I onda sam došao u Međugorje i bio sam ovdje, ne sjećam se dobro, sedam ili osam mjeseci“, kaže don Giuseppe te ističe kako je nakon provedenih mjeseci molitve u Međugorju ponovno nastavio studij i završio ga. 1999. je zaređen za svećenika: „Zaista sam sretan što sam svećenik i zahvalan sam Bogu. U svom životu nastojim živjeti Gospine poruke. U Međugorju sam iskusio da je Crkva jako živa i stavlja u središte Isusa i Majku Mariju. Iskusio sam da je Gospin zagovor u Božjem srcu doista svemoguć“, kazao je don Giuseppe koga smo susreli u Međugorju u tjednu pred 34.obljetnicu Gospinih ukazanja.
