Osvrćući se na evanđelje po Marku posvećeno Isusu koji je poučavao „kao onaj koji ima vlast”, Papa je objasnio da se radi o novom učenju; Kristova je „novost” upravo „dar vlasti” koju je primio od Oca. Suočeni s učenjima pismoznanaca i zakonoznanaca koji su također „govorili istinu“ ljudi su mislili na druge stvari – primijetio je Papa – jer ono što su oni govorili nije dolazilo do srca, poučavali su uobraženo i nisu ih zanimali ljudi. Međutim – dodao je – „Isusovo je učenje izazvalo divljenje i doticalo je srce”, jer ono što „daje vlast” upravo je blizina i Isus je „imao vlast jer se približavao ljudima”, imajući razumijevanja za probleme, boli i grijehe.
Budući da je bio blizu, shvaćao je, prihvaćao je i poučavao s osjećajem bliskosti. Ono što pastiru daje vlast ili probuđuje vlast koja mu je dana od Oca, jest blizina – rekao je Sveti Otac i napomenuo – treba biti bliz Bogu u molitvi, jer pastir koji ne moli, koji ne traži Boga, izgubio je svoju bliskost s Bogom i ljudima. Pastir odvojen od ljudi ne dolazi ljudima s porukom. Potrebna je blizina, ta dvostruka blizina. Pomazan pastir je onaj koji je ganut zbog Božjeg dara koji je primio u molitvi i koji može osjetiti ganuće zbog grijeha, problema i bolesti ljudi. Ta mu dvostruka blizina pomaže da osjeti ganuće.
Pismoznanci su izgubili sposobnost suosjećanja jer nisu bili blizu ni ljudima, ni Bogu. A kad se izgubi ta blizina – istaknuo je papa Franjo – pastir završava u nedosljednosti života. Isus je jasan u tome: "Činite ono što kažu" – jer govore istinu – „ali ne ono što rade“. To je dvostruki život. Loše je vidjeti pastire dvostrukog života, to je rana u Crkvi. Bolesni su pastiri oni koji su izgubili vlast i nastavljaju živjeti tim dvostrukim životom. Mnogo je načina kako se može živjeti dvostrukim životom, ali to je uvijek dvostruki život. Isus je bio vrlo odrješit prema njima. Ne samo da je rekao ljudima da ih slušaju, i da ne rade ono što oni rade, nego što im je rekao? – upitao je Papa i odgovorio – vi ste izbjeljeni grobovi, prekrasan je vaš nauk izvana. Ali unutra je pokvaren. Tako završava pastir koji nema bliskosti s Bogom u molitvi i suosjećanja s ljudima.
Podsječajući na prvo čitanje, Sveti Otac je ponovo predložio za promatranje Anu koja je molila Gospodina za dar muškog djeteta i starog svećenika Elija koji je bio slab jer je izgubio blizinu s Bogom i s ljudima, mislio je da je Ana pijana. Međutim ona je molila u svom srcu, mičući samo usnicama. Objasnila je Eliju svoju ogorčenost te da je govorila njezina pretjerana bol i tjeskoba. I dok je ona govorila, Eli se mogao približiti njenom srcu, mogao joj je reći da ide u miru i neka ju Bog blagoslovi i dade joj ono što je tražila. Shvatio je – rekao je papa Franjo – da je pogriješio što je dopustio da iz njegovog srca izađe blagoslov i proročanstvo, jer Ana je nakon toga rodila Samuela.
Pastirima koji su živjeli odvojeni od Boga i ljudi, Papa je poručio: "Ne gubite nadu. Uvijek postoji neka mogućnost. Eliju je bilo dovoljno gledati, pristupiti ženi, slušati ju i probuditi u sebi vlast blagoslivljanja i prorokovanja. Proročanstvo se ostvarilo i ženi se rodio sin. Vlast je dar Božji. Dolazi samo od Njega. Isus ju daje svojima. Vlast u govoru, koja proizlazi iz bliskosti s Bogom i s ljudima, uvijek oboje zajedno. Vlast koja je dosljednost, a ne dvostruki život. To je vlast, i ako ju pastir izgubi, barem neka ne izgubi nadu, kao što ju je izgubio Eli – rekao je Sveti Otac i zaključio – uvijek ima vremena za približiti se Bogu i ljudima i probuditi u sebi vlast i proroštvo.
