Oduševljenje i nada zbog bijega iz egipatskog ropstva malo su izblijedjeli na morskoj obali, potom u pustinji do te mjere da su počeli mrmljati protiv Mojsija.
Duh umora oduzima nam nadu – rekao je Papa i istaknuo – radi se o umoru koji nas uvijek potiče da vidimo samo loše stvari trenutnog života i da dobre stvari koje smo primili zaboravimo. Kada smo u dezolaciji ne podnosimo put i tražimo utočište u idolima, prigovaranju i mnogim drugim stvarima. To je naš model. Taj duh umora u nama kršćanima vodi nas također u nezadovoljan način života, u duh nezadovoljstva. Ništa nam se ne sviđa i sve ide loše.
Sam nas je Isus poučio tome kada je govorio o tom duhu nezadovoljstva, da smo kao djeca koja se igraju – rekao je Sveti Otac i primijetio – Neki kršćani popuštaju neuspjehu, ne shvaćajući da je to savršeno polje za đavolsku sjetvu. Ponekad se boje utjehe, boje se nade, boje se Gospodinovog milovanja, vode život neuspjelih narikača.
To je život mnogih kršćana – rekao je papa Franjo i dodao – Žive žaleći se, kritizirajući, prigovarajući, žive nezadovoljni. „Narod putem postane nestrpljiv“. Mi kršćani često ne podnosimo putovanje. Više volimo biti nestrpljivi, navezani smo na neuspjeh, to jest na dezolaciju. Dezolacija dolazi od zmije, stare zmije, one iz zemaljskog raja. To je simbol iste zmije koja je zavela Evu i to je način da vidimo zmiju koju imamo u sebi, te koja u dezolaciji uvijek ugrize.
Provesti život žaleći se, događa se onima koji više vole neuspjeh, ne podnose nadu i ne podnose Isusovo uskrsnuće. Sjetimo se samo rečenice: „Narod putem postane nestrpljiv“. Kršćani postaju nestrpljivi, ne podnose put. Kršćani ne podnose nadu. Kršćani ne podnose ozdravljenje. Kršćani ne podnose utjehu. Više smo navezani na nezadovoljstvo, na umor i neuspjeh. Neka nas Gospodin oslobodi te bolesti – zaključio je Papa.
