Molimo Gospodina za naše svećenike kako bi imali hrabrosti izići i ići bolesnima, noseći snagu Božje riječi i euharistiju, te pratiti zdravstvene djelatnike i volontere u tom poslu koji rade – rekao je papa Franjo danas na misi koja je bila izravno prenošena iz Doma svete Marte. U propovijedi Papa se nadahnuo evanđeljem današnje liturgije koje govori o pismoznancima i farizejima onoga vremena koji su licemjerno pokazivali svoju nadmoć nad ljudima nazivajući se učiteljima, no odbijali su dosljedno se ponašati.
Jučer nas je Božja riječ poučavala priznati svoje grijehe i ispovjediti ih, no ne samo umom, nego i srcem, duhom stida kao plemenitijeg stava pred Bogom zbog naših grijeha – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Danas Gospodin sve nas grešnike poziva da dijalogiziramo s Njim, jer grijeh nas zatvara u nas same, tjera nas da se sakrijemo i da sakrijemo svoju istinu u sebi. To se dogodilo Adamu i Evi. Nakon što su sagriješili, sakrili su se, jer ih je bilo sram; bili su goli. I grešnik, kada osjeti stid, potom je u napasti da se sakrije. No Gospodin poziva: „Hajde, dođite da se pravdamo, razgovarajmo o vašem grijehu i situaciji. Nemojte se bojati!“ I nastavlja: „Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna“. Dođite, jer ja sam sposoban sve promijeniti – kaže Gospodin – ne bojte se doći da razgovaramo, unatoč svojoj bijedi, budite hrabri.
Sjećam se sveca koji je bio vrlo skrušen i mnogo molio – rekao je papa Franjo i napomenuo – Uvijek je nastojao Gospodinu dati sve što ga je tražio. No Gospodin nije bio zadovoljan. I jednoga dana kao da se pomalo naljutio na Gospodina, jer je bio temperamentan, te mu je rekao: „Gospodine ne razumijem te. Sve ti dajem, a ti si uvijek nezadovoljan, kao da nešto nedostaje. Što nedostaje?“ Gospodin mu je odgovorio: „Daj mi svoje grijehe. To je ono što nedostaje“. To znači imati hrabrosti ići, sa svojom bijedom, razgovarati s Gospodinom: „Hajde, dođite! Raspravljajmo! Ne bojte se. Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna“.
To je Gospodinov poziv – rekao je Papa i primijetio – No uvijek postoji i obmana, umjesto da idemo razgovarati s Gospodinom, pravimo se da nismo grešnici. To je ono što Gospodin prekorava kod zakonoznanaca. Ti ljudi čine djela kako bi im se ljudi divili, „raširuju svoje zapise i produljuju rese na haljinama svojim; vole počasna mjesta na gozbama i prve stolice u sinagogama; hoće da budu pozdravljani na javnim trgovima, i da ih ljudi zovu učiteljima“. To je vanjština i ispraznost. To znači svoje srce pokriti ispraznošću, a ispraznost nikada ne ozdravlja! Dapače, otrovna je, donosi bolest i tvrdoću srca koje vam kaže: Nemojte ići Gospodinu, ostanite tu.
Ispraznost je upravo mjesto gdje se zatvaramo Gospodinovom pozivu. Međutim, Gospodinov poziv je poziv oca i brata: Dođite! Razgovarajmo, razgovarajmo! Mogu promijeniti vaš život! Neka nas te Gospodinove riječi ohrabre; neka naša molitva bude stvarna molitva u svezi s našom stvarnošću, grijesima i bijedom. Razgovarajte s Gospodinom. On zna što smo. I mi znamo, no ispraznost nas uvijek poziva da to pokrijemo. Neka nam Gospodin pomogne! – zaključio je Sveti Otac.
