Što je to u nama što nas tjera da se izrugujemo najslabijima? – upitao se papa Franjo na prvoj ovogodišnjoj svetoj misi u Domu svete Marte, komentirajući mnoštvo prizora u Bibliji u kojima najjači ponižava najkrhkije. Iza tog se ponašanja krije đavao – kazao je Papa – u njemu, naime, nema suosjećanja.
Sveti se Otac u propovijedi odlučio usredotočiti na prvo čitanje današnje liturgije, odnosno na odlomak iz Prve knjige o Samuelu (1 Sam 1,1-8) koji nam pripovijeda o prorokovim roditeljima, Elkani i Ani. Elkana je imao dvije žene: Anu koja je bila neplodna, te Peninu koja je imala djecu. No – primijetio je papa Franjo – umjesto da tješi Anu, Penina ne propušta priliku poniziti i zlostavljati ju, podsjećajući je na njezinu neplodnost.
U Bibliji se nalaze brojne priče o preziranju slaboga
Isto se događa i na drugim mjestima u Bibliji, a Papa je naveo ono što se dogodilo između Hagare i Sare, Abrahamovih ženâ, od kojih je druga bila neplodna. No ismijavanje i preziranje slaboga je također stav muškaraca, kao što nam očituje slučaj Golijata i Davida. Podsjetio je i na primjer Jobove i Tobijine žene koje preziru svoje muževe koji pate.
Pitam se: što se nalazi u tim osobama? Što je to u nama što nas navodi na preziranje, zlostavljanje i izrugivanje najslabijih? Može se razumjeti da netko napadne jačega: to može biti riječ o zavisti koja nas navodi na to. No zašto prema slabijima? Što se to događa u nama što nas potiče na to? To je nešto uobičajeno, kao da moram prezirati drugoga kako bih se osjećao sigurnim. Kao da je riječ o nužnosti – kazao je Sveti Otac.
Okrutnost čak i među djecom
To se događa i među djecom – istaknuo je Papa, prisjetivši se jedne uspomene iz djetinjstva. Naime, u njegovu je susjedstvu živjela žena imenom Angiolina koja je bila psihički bolesna, te je po cijele dane hodala ulicama. Žene bi joj davale nešto za jesti, poneki komad odjeće, no djeca bi joj se izrugivala. Djeca bi govorila: Idemo potražiti Angiolinu da se malo zabavimo. Koliko li je zlobe čak i u djeci! – komentirao je papa Franjo.
A danas to uočavamo stalno, u školama: fenomen bullyinga, napadanje slabih zato što je drugi debeo ili zato što je takav i takav ili zato što je stranac ili zato što je crn, zbog ovoga ili onoga. Napadati, napadati… Djeca, mladi… Ne samo Penina ili Hagara ili Tobijina ili Jobova žena: već i djeca. To znači da ima nešto u nama što nas navodi na to, na agresiju prema slabijima. I vjerujem da je to jedan od tragova istočnoga grijeha – istaknuo je Sveti Otac.
Zašto želja za uništenjem drugoga? Riječ je o Sotoninu djelu
Možda bi psiholozi mogli ponuditi svoja objašnjenja te želje za uništenjem drugoga jer je slab, no ja kažem da je to jedan od tragova istočnoga grijeha – potvrdio je Papa te nastavio – To je djelo Sotone, a u njemu nema suosjećanja. I tako, kad imamo dobru želju činiti dobro, djelo ljubavi prema bližnjemu, kažemo: „Duh Sveti je taj koji me potiče na to“. Kad shvatimo kako u sebi imamo tu želju napasti drugoga jer je slab, onda ne dvojimo: to je vrag, tamo. Jer to je djelo đavla, napasti slaboga – kazao je papa Franjo te zaključio – Zamolimo Gospodina da nam udijeli milost suosjećanja: ona dolazi od Boga koji ima suosjećanja s nama i pomaže nam u našem hodu.
