Obraćajući im se, Sveti Otac je poručio da rektori imaju ključnu ulogu u svećeničkoj formaciji, tom „putu razlučivanja“, dodavši da su oni kompas za mlade koji su im povjereni. Prisjećajući se riječi sv. Pavla VI., kako suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego učitelje, ili ako sluša učitelje, to je zato što su oni svjedoci, naglasio je da se to svakako odnosi i na odgojitelje u bogoslovijama.
„Kako bi bogoslovija mogla dati to svjedočanstvo i postati prostor pogodan za rast budućeg svećenika, važno je voditi brigu o kvaliteti i autentičnosti ljudskih odnosa koji se tamo doživljavaju, nalik onima u obitelji, s osobinama očinstva i bratstva. Samo u takvom ozračju može se uspostaviti međusobno povjerenje koje je neophodno za dobro razlučivanje“, istaknuo je Papa dodavši da će jedino tako bogoslovi moći u potpunosti sudjelovati u formaciji kako bi otkrili Božju volju za svoj život i slobodno odgovorili.
Podsjetivši da su danas svećenički kandidati međusobno vrlo različiti, kazao je da je veliki izazov ponuditi ljudsku, duhovnu, intelektualnu i pastoralnu formaciju tako raznolikoj zajednici. Dodao je da su, upravo zato, osobna pratnja i pridavanje pažnje životnom putu svakog pojedinca, neophodniji nego ikad.
„Cilj bogoslovija je jasan: osposobiti učenike misionare ‘zaljubljene’ u Učitelja, pastire ‘s mirisom ovaca’, koji žive među njima da im služe i donose im Božje milosrđe“, poručio je papa Franjo dodavši da to pretpostavlja određene kriterije, oko kojih se ne smije popuštati kada je u pitanju pripuštanje svećeničkom ređenju. „Bogoslovija, međutim, ne bi trebala pokušavati formirati klonove koji misle svi na isti način – to ne ide“, rekao je.
U tom je kontekstu istaknuo tri točke na koje treba obratiti pozornost: oblikovanje unutarnje slobode, sazrijevanje uravnotežene ljudskosti i usmjerenost poziva na poslanje.
Glede oblikovanja istinske unutarnje slobode u svećeničkom kandidatu, Sveti Otac je poručio rektorima da se ne boje te slobode. „Izazovi na koje će nailaziti tijekom svoga života zahtijevaju da zna, prosvijetljen vjerom i potaknut milosrđem, prosuđivati i odlučivati svojom glavom, ponekad protiv struje ili riskirajući, bez usklađivanja s unaprijed zapakiranim odgovorima, ideološkim predodžbama ili jedinstvenom misli trenutka“, kazao je te dodao da tri stvari moraju biti međusobno usklađene: ono što se misli, što se osjeća i što se radi.
Druga točka tiče se sazrijevanja uravnotežene ljudskosti i sposobnosti za ljudske odnose. „Svećenik mora biti doveden do nježnosti, blizine i suosjećanja. To su Božje karakteristike: nježnost, blizina i suosjećanje. Bog je nježan, blizak i suosjećajan“, poručio je Papa rekavši da takvi trebaju biti i bogoslovi. Međutim, potaknuo je rektore da se ne boje njihovih slabosti i ograničenja te da ih ne osuđuju prebrzo i da ih znaju pratiti.
Treća točka je odlučna usmjerenost svećeničkog poziva na poslanje. „Iako, naravno, biti svećenik uključuje osobno ispunjenje, ne postaje se svećenikom za sebe, nego za Božji narod, kako bi upoznao i zavolio Krista. Polazište te dinamike može se pronaći samo u sve dubljoj i gorljivijoj ljubavi prema Isusu, hranjenoj ozbiljnom formacijom unutarnjeg života i proučavanjem Božje riječi“, naglasio je Sveti Otac.
Upozorio je rektore da budu oprezni jer „nije neuobičajeno da neki usput malo-pomalo završe služeći samima sebi“. „Vaša zadaća nije laka, ali potičem vas da ustrajete s povjerenjem i nadom, pod vodstvom Duha Svetoga i zaštitom Djevice Marije“, zaključio je papa Franjo obraćanje nazočnima.
