Jakost se povezuje s onim što se u starini nazivalo „razdražljivi nagon“. Antička misao nije zamišljala čovjeka bez strastî i ne kaže se da su strasti nužno ostatak nekoga grijeha, objasnio je Papa. No, trebaju biti odgojene, usmjeravane, pročišćene vodom krštenja. Kršćanin bez hrabrosti, koji vlastitu snagu ne priklanja k dobru, koji nikome ne smeta, beskoristan je kršćanin, naglasio je, dodajući kako Isus nije „aseptičan“ bog kojem ljudski osjećaji nisu poznati.
Postoji dvostruki pokret u kreposti jakosti. Prvi je usmjeren na našu nutrinu – postoje „unutarnji neprijatelji“ koje moramo poraziti, poput muke, tjeskobe, straha i krivnje.
Jakost je pobjeda prije svega nad nama samima. Većina strahova koji se javljaju u nama su nerealni i uopće se neće obistiniti. Bolje je zato zazvati Duha Svetoga i suočiti se sa svime strpljivom snagom: jedan po jedan problem, koliko je u našoj mogućnosti, ali ne sami! Gospodin je s nama, ako se uzdamo u njega i iskreno tražimo ono što je dobro. Tada u svakoj situaciji možemo računati na Božju providnost koja nam je štit i zaklon.
Osim toga, postoje i „vanjski neprijatelji“ - životne kušnje, progonstva, teškoće koje nismo očekivali i koje nas iznenađuju. Stvarnost velikim dijelom čine nedokučivi događaji i „u tome moru našu lađu ljuljaju valovi. Jakost nas tada čini otpornim moreplovcima koji se ne plaše i ne obeshrabruju“, poručio je Sveti Otac.
Nadalje, temeljna je to krepost jer uzima zaozbiljno izazov zla u svijetu. Krepost jakosti tjera nas da reagiramo i glasno kažemo odlučno „ne“ svim opakostima kojih smo dijelom žrtve, a dijelom protagonisti.
Na našem Zapadu u kojem se lagodno živi, koji je sve pomalo razvodnio, koji je put savršenstva pretvorio u jednostavan organski razvoj, koji nema potrebe za borbama jer mu je sve isto, ponekad osjećamo zdravu čežnju za prorocima. Ali ljudi koji se nisu prepustili lagodnostima i vizionari vrlo su rijetki. Treba nam netko tko će nas zbaciti s udobnog mjesta u koje smo se uljuljkali i natjerati nas da odlučno ponovimo svoje „ne“ zlu i svemu što vodi u ravnodušnost.
Nakon kateheze, Papa je molio Gospodina da podari mir Ukrajini, Palestini i Izraelu, te pozvao neka se ne zaboravi na Mjanmar. „Nemojmo zaboraviti ovu našu braću i sestre koji toliko pate na ovim mjestima rata“. Sveti Otac je izrazio i blizinu narodu Kazahstana, koji se suočava s najgorim poplavama u posljednjih 70 godina.
