Nedjelja je njezin temelj i središte, odnosno dan kada se spominjemo Kristova uskrsnuća, a koju trebamo posvetiti slavljenjem euharistije. Papa je stoga pozvao da nastojimo zajamčiti najbolje uvjete kako bi i oni koji nemaju mogućnosti uzdržati se od rada mogli sudjelovati u njoj
Papa Lav XIV. je danas, 12. kolovoza, u katehezi na općoj audijenciji održanoj u bazilici sv. Petra, govorio o petom poglavlju Konstitucije Drugoga vatikanskog sabora Sacrosanctum Concilium posvećenom liturgijskoj godini, kako bi objasnio njezinu vrijednost u životu svakoga vjernika.
Spominjući se sluge Božjega opata Prospera Guérangera, zahvaljujući kome se ovaj način određivanja ciklusa kršćanskih blagdana kao liturgijske godine proširio u crkvenom jeziku, Papa je podsjetio da u enciklici Mediator Dei papa Pio XII. ističe da se ne radi o hladnom i pasivnom prikazivanju činjenica koje pripadaju prošlosti ili jednostavnom prisjećanju stvarnosti iz nekoga drugog vremena. Pritom je dodao:
Liturgijsku godinu treba shvatiti kao trajno posadašnjenje djela spasenja koje Krist ostvaruje u povijesti. Prolazeći kroz ovaj vremenski ciklus, Crkva ostaje u dodiru s Gospodinovim otkupiteljskim djelovanjem, tako da svi vjernici bivaju ispunjeni njegovom milošću. Susret s Isusom, koji je za nas umro i uskrsnuo, cilj je kojemu Crkva uvijek teži, stavljajući svakoga trenutka u središte slavlje vazmenog događaja.
Stoga saborski oci upravo nedjelju smatraju temeljem i srcem liturgijske godine. U različitim suvremenim jezicima njezin naziv potvrđuje da je ona dies Domini, 'Dan Gospodnji'. Čak i u jezicima u kojima je prevladao izraz 'dan sunca', može se nazrijeti povezanost s Kristom: on je istinsko 'Sunce pravde' koje prosvjetljuje svakoga čovjeka – istaknuo je Sveti Otac te nastavio:
Sveti Ivan Pavao II. u apostolskom pismu „Dies Domini“ poučava da je nedjelja dan Gospodnji, dan Crkve i dan čovjeka: „Budući da je nedjelja tjedni Uskrs, u kojemu se spominje i uprisutnjuje dan kada je Krist uskrsnuo od mrtvih, ona je također dan koji otkriva smisao vremena. Proizlazeći iz Uskrsnuća, ona presijeca čovjekova vremena, mjesece, godine i stoljeća, poput usmjeravajuće strijele koja ih prožima i usmjerava prema cilju Kristova drugog dolaska. Nedjelja je predznak posljednjega dana, dana Paruzije, kada ćemo svi uskrsnuti.“
A da bi se nedjelja posvetila, temeljno je slaviti Euharistiju. Slušanje Riječi i sudjelovanje u Kristovu Tijelu, prema saborskim ocima, podrazumijevaju radosno okupljanje vjernika. To okupljanje ne može se zamijeniti samo virtualnom prisutnošću niti se svodi na puko pasivno okupljanje. Liturgijsko se okupljanje, naime, ostvaruje u aktivnom sudjelovanju braće i sestara, okupljenih zajedno kako bi zahvalili Bogu koji ih je preporodio – podsjetio je rimski biskup te pozvao sve ljude da nastoje stvoriti najbolje uvjete kako bi na svetoj misi mogli sudjelovati i oni koji nedjeljom nisu u mogućnosti uzdržati se od rada.
Petrov je nasljednik istaknuo da liturgijska godina, u ritmu nedjeljâ, ima zanimljivu povijest u kojoj se isprepliću vjera i pobožnost Crkve. Već od 2. stoljeća nakon Krista - napomenuo je - slavlju tjednoga Uskrsa pridružilo se slavlje godišnjega Uskrsa, najveće svetkovine koje se protegnulo na najradosnije razdoblje od pedeset dana, vrhunac kojega je Pedesetnica, a kojemu prethodi korizmeno vrijeme s njegovim pokorničkim obilježjem. Razvoj božićnoga ciklusa omogućio je ponovno proživljavanje otajstava utjelovljenja Božje Riječi, njegova rođenja i očitovanja svijetu. Crkva je potom u različita liturgijska vremena uključila čašćenje Blažene Djevice Marije, kao i spomendane mučenika i drugih svetaca koji na nebu pjevaju Bogu savršenu hvalu i zagovaraju za nas. Sveti je Otac pritom dodao:
Liturgijska godina tako u sakramentalnom obliku ponovno predstavlja pedagogiju povijesti spasenja, vodeći vjernike od iščekivanja Mesije prema punini vazmenog otajstva i anticipaciji buduće slave. U liturgiji Crkva slavi spasenjsku aktualnost Kristova otajstva, omogućujući vjernicima da u njemu sve dublje sudjeluju.
Stoga liturgijska godina predstavlja nadahnjujuće načelo i temeljni okvir svake pastoralne djelatnosti - zaključio je papa Lav XIV. u današnjoj katehezi.
