Papa je podsjetio da su neki Isusa povezivali s Ivanom Krstiteljem i Ilijom, a drugi su ga pak smatrali prorokom. Herod, dakle, nije znao što misliti, ali je u nutrini nešto osjećao. To nije bila znatiželja, nego grizodušje u srcu: želio je vidjeti Isusa kako bi se smirio. Želio je vidjeti Kristova čudesa, no Isus je „odbio cirkusirati pred njim“. Herod ga je stoga predao Pilatu, a Isus je platio smrću. Tako je Herod na jedan zločin dodao drugi, grižnju savjesti prekrio je drugim zločinom, kao kad netko ubije iz straha – rekao je Sveti Otac.
Prema tome, grižnja savjesti nije puko „podsjećanje na nešto“, nego „otvorena rana“. To je rana koja boli kada smo u životu učinili loše stvari – kazao je papa Franjo – No to je skrivena rana, ona se ne vidi, čak ju ni ja ne vidim jer sam se navikao nositi ju i otupljivati ju. Ona je tu i neki ju dodiruju, ali rana ostaje unutra. I kada ta rana boli, osjećamo kajanje. Ne samo da sam svjestan kako sam učinio nešto loše, nego to osjećam: osjećam u srcu, u tijelu, u duši, u životu. I tu dolazi do iskušenja da prekrijem grižnju savjesti kako ju više ne bih osjećao – napomenuo je Sveti Otac. No milost je osjećati da nas savjest optužuje, da nam nešto govori. S druge pak strane, Papa je kazao da nitko od nas nije svetac, te smo skloniji primijetiti tuđe grijehe, a ne svoje.
Mi moramo, ako smijem tako reći, pokrstiti „ranu“, odnosno dati joj ime – objasnio je Sveti Otac. Ali kako ostvariti to? Prvenstveno molitvom – istaknuo je Papa te nastavio: Gospodin čuje tvoju molitvu. Potom preispitaj svoj život. „Ali ako ne vidim gdje se nalazi ta bol, odakle dolazi, što mi je činiti?“ – Tada moraš zamoliti nekoga da ti pomogne izvući ranu van i zatim joj dati ime. Osjećam grižnju savjesti jer sam učinio to i to, jer sam učinio nešto konkretno – rekao je papa Franjo te istaknuo da je to istinska poniznost pred Bogom i da je to nužno za iscjeljenje.
Mi moramo učiti znanost i mudrost samooptuživanja – nastavio je Papa – Optužujem samoga sebe, osjećam bol koju uzrokuje rana, činim sve kako bih saznao odakle dolazi taj simptom i potom se optužujem. Ne boj se grižnje savjesti: ona je znak spasenja. Boj se pak toga da je pokriješ, zataškaš, prikriješ, sakriješ… I tako nas Gospodin iscjeljuje – napomenuo je Sveti Otac te zaključio molitvom da nam Gospodin udijeli tu milost hrabrosti da se optužujemo kako bismo napredovali na putu praštanja.
