Istaknuo je da je važno doprijeti do mladih ljudi, izbjegavajući distancirano ponašanje i živeći svaki susret priznavajući drugoga. Još je jednom upozorio na ogovaranje koje, kako je rekao, truje
Papa Franjo je u subotu 4. siječnja primio u audijenciju sestre dominikanke sudionice 15. izbornog kapitula Unije školskih misionarki svete Katarine Sijenske. U govoru je članicama te dominikanske ženske kongregacije najprije iskazao zadovoljstvo što ih susreće u prigodi generalnog kapitula i 100. obljetnice osnutka njihove Unije, ističući da su izabrale izazovnu temu za svoje susrete, koja glasi ‘Razumijevanje sadašnjosti kako bismo zajedno razumjeli budućnost Unije koja hoda s Crkvom'. Rekao je sestrama da je takvo razumijevanje sadašnjosti – u pokretu, ne mirujući – u skladu s baštinom koju im je ostavila časna službenica Božja Luigia Tincani – kroz promicanje kršćanskog humanizma dati kreativne odgovore na pitanja našeg vremena, osobito kod onih koji su ravnodušni prema vjeri i koji su od nje daleko.
U tome im je – rekao je Papa – njihova utemeljiteljica predložila tri stava, o kojima je govorio i sveti Ivan Pavao II., da treba, naime, biti ljubazan i pun ljubavi prema svima, a osobito prema mladima. Prisjetio se pritom papa Franjo da je znao u životu susretati sestre s kiselim licem, koje je neljubazno, a to nije nešto što pomaže privući ljude.
Prva je u svemu tome - naglasio je – svetost; izazovna riječ, koja može biti zastrašujuća do te mjere da se često borimo primijeniti je na sebe. No, to je poziv koji nas ujedinjuje i osnovni je cilj našega života. Objasnio je nadalje kako je svetost radosna i ona privlači, mada je nije lako pronaći, ali uz Božju milost možemo. Vi, kao posvećene osobe, ostvarujete to ponajprije u nasljedovanju Krista, ispovijedanjem evanđeoskih savjeta, sakramentalnim životom, slušanjem i svakodnevnim razmatranjem Božje Riječi, molitvom i zajedničkim životom, rekao je Sveti Otac sestrama dominikankama.
No, upozorio ih je da je na tom planu veliki neprijatelj brbljanje i zamolio ih da se čuvaju toga u svojim zajednicama, jer ono ubija i truje, dodao je, te nastavio govor o drugom stavu u njihovome poslanju: pripremi.
Napomenuo je da bi se tu mogao koristiti moderni izraz ‘profesionalizam’, ali ne u reduktivnom smislu funkcionalne učinkovitosti, nego u evanđeoskom posvećenju, življenom u proučavanju i neprekidnom produbljivanju vlastitog znanja i sposobnosti, u razgovoru i bratskom dijeljenju naučenih istina, u obnavljanju poučavanja i komunikacijskih metoda, te učiniti svojim sve što dobro nalazimo u današnjem društvenom dinamizmu, uz otvorenost i dijalog sa svima.
Gospodin nam je pokazao da je razgovarao sa svima, osim s onim s kojim nikada nije razgovarao: đavlom. I kad mu je prišao u pustinji postavljajući pitanja, Gospodin nije razgovarao s njim, već mu je odgovorio riječima iz Svetoga pisma. Sestrama je stoga svratio pozornost da nečastivi dolazi onamo gdje je zajedništvo ljudi, gleda ljubomorne i sve ljudsko i zato s njime nema dijaloga, ponovio je više puta Sveti Otac i svoj govor zaključio riječima:
Budite glasnice ljubaznosti, koja je dar Duha, i te radosti, živeći svaki susret sa sjajem zahvalnosti za drugoga u njegovoj svetoj jedinstvenosti. Drage sestre, hvala vam za vaš rad, posebno s mladima, rekao je, no konstatirajući da ipak primjećuje nedostatak mladih časnih sestara. Pitao ih je 'Koliko imate novakinja u svijetu?'. Sestre su mu odgovorile: 'Oko deset', na što je papa Franjo uzvratio: 'To nije puno'.
Pozvao ih je neka se zauzimaju u apostolatu zvanja i nastave svoj posao otvoreno i hrabro što im je svojstveno, spremne obnoviti se gdje je to potrebno, svetošću života, pripremom i ljubaznošću. Na kraju ih je sve blagoslovio i pozvao da mole za njega.
