Zvijezdu najprije jednostavno vidjeti nije nimalo lagan zadatak – rekao je Sveti Otac – U životu se često zadovoljavamo gledanjem na zemaljsko: dovoljni su nam zdravlje, nešto novca i malo zabave. No zvjezdoznanci su razmišljali drugačije, oni su prepoznali kako je za istinski život potreban uzvišen cilj i iz tog se razloga treba pogled usmjeriti prema gore.
Papa je upozorio na meteorite koji na tren zabliješte, a onda brzo izgaraju i koji ne mogu služiti kao zvijezda vodilja: uspjeh, novac, karijera, zabava, sve su to zvijezde padalice koje ne vode, već zavode. Gospodinova zvijezda ne bliješti stalno, ali je uvijek prisutna. Ona obećava veliku sreću, no zahtijeva napuštanje područja ugodnosti – rekao je papa Franjo.
Kako bismo pronašli Isusa, potreban je svakodnevni napor hodanja. Zvijezda zahtijeva da se oslobodimo beskorisnog tereta i nepotrebnih viškova koji predstavljaju prepreku, te da prihvatimo nepredvidive zapreke koje se pojavljuju na životnoj karti. Ustati i krenuti; ne čekati, nego se usuditi; ne biti nedjelatan, nego ići naprijed. Isus postavlja zahtjeve: tko ga traži, On mu predlaže da ostavi iza sebe naslonjač ovosvjetskih ugodnosti i umirujuću toplinu svoga kamina. Slijediti Isusa ne znači slijediti dobro uređena pravila ponašanja, nego je to put koji trebamo poduzeti. Taj će se napor, ti rizici isplatiti preko svake mjere – rekao je Papa – jer pronalaskom tog Djeteta, njegove nježnosti i ljubavi, pronalazimo sami sebe.
Kao što ni vidjeti zvijezdu nije lako, tako nije lagan ni polazak – napomenuo je Sveti Otac. Herod se tako zabarikadirao u svoju palaču, strahujući za svoju moć. No u slučaju svećenika i pismoznanaca riječ je o suptilnijoj kušnji: njima je poznato mjesto u kojem će dijete doći na svijet, no ne čine nijedan korak prema Betlehemu. To može biti iskušenje onih koji već dugo vremena vjeruju: oštroumno raspravljaju o vjeri koju tako dobro poznaju, no ne poduzimaju osobni rizik za Gospodina. Govore, ali se ne mole; mrmljaju, ali ne čine dobro. S druge strane, zvjezdoznanci govore malo, ali putuju mnogo. Evanđelje nam pripovijeda da su se došli pokloniti novorođenom djetetu; oni pođoše, uđoše u kuću, padnu ničice i poklone mu se; oni se vratiše u svoju zemlju – rekao je Papa.
Treći je korak „prinijeti darove“. Nakon dugog putovanja zvjezdoznanci su došli k djetetu Isusu te su mu prinijeli tri dara: zlato, tamjan i smirnu. Papa Franjo smatra da se srž tog djelovanja nalazi u tome što je riječ o prinošenju dara, a da se pritom ne očekuje ništa zauzvrat. Gospodin kaže: „Besplatno primiste, besplatno dajte!“ (Mt 10,8). To znači da bismo trebali činiti dobro bez računice, čak i onda kad nas nitko ne traži za to, pa i onda kad nam to ništa ne donosi, čak i onda kad je neugodno. To je ono što Bog želi – kazao je Sveti Otac.
On koji je postao malen radi nas traži od nas da ponudimo nešto našoj najmanjoj braći i sestrama – nastavio je Papa pojasnivši potom tko su naša najmanja braća i sestre – Riječ je o onima koji ne mogu dati ništa zauzvrat; to su potrebiti, gladni, stranci, utamničeni, siromasi (usp. Mt 25,31-46). Papa Franjo je tako uputio na djela milosrđa: Darovati poklon koji se sviđa Isusu jest njegovati bolesne, provesti vrijeme sa zahtjevnom osobom, pomoći osobi bez prikrivenog interesa, ili oprostiti nekomu tko nas je povrijedio. To su darovi koji se besplatno i slobodno daju te koji ne smiju izostati u kršćanskom životu – kazao je Sveti Otac te zaključio – Pogledajmo danas u svoje ruke kojima često manjka ljubavi i razmislimo o nekom besplatnom daru koji možemo ponuditi, a da ništa ne očekujemo zauzvrat. To će biti ugodno Gospodinu. I zamolimo ga: Gospodine, pomogni mi ponovno pronaći radost darivanja!
