U svakom slučaju, za sve će biti milost kada nas to svjetlo prosvijetli – istaknuo je papa Franjo za vrijeme današnje opće audijencije na Trgu svetoga Petra, nastavljajući time niz kateheza o kršćanskoj nadi. U svojem se promišljanju usredotočio na pitanje smrti, točnije razmišljao je o temi „Blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu“.
Papa je podsjetio da je nekada bilo uobičajeno intenzivno se baviti stvarnošću smrti, dok se danas tu stvarnost nastoji prikriti ili čak izbrisati. Starije su generacije podučavale mlađe da smrt promatraju kao neizbježni događaj koji predstavlja poziv da žive za nešto trajnije, za nešto veće od njih samih. No kada se čovjek danas susretne s otajstvom smrti, često je nespreman i nedostaju mu odgovarajuće riječi.
Smrt ogoljuje naš život – kazao je Sveti Otac – Očituje nam da su naši čini ponosa, gnjeva i mržnje bili ispraznost. Žao nam je što nismo dovoljno ljubili i što nismo tragali za onim bitnim. No također vidimo ono dobro što smo posijali: naše osjećaje za one za koje smo se žrtvovali, i koji nas sada drže za ruku.
Papa Franjo je napomenuo da je Isus rasvijetlio otajstvo naše smrti. On je plakao nad smrću svojega prijatelja Lazara i vratio ga je ponovno u život. Isto je učinio i kad ga je Jair, koji je bio nadstojnik sinagoge, zamolio da ozdravi njegovu kćer. Kad su u jednom trenutku došli neki da priopće Jairu kako mu je kći umrla, Isus Jairu govori: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ (Mt 5,36), prije nego što je djevojku vratio u život.
Isus nas postavlja na taj „greben“ vjere – kazao je Sveti Otac – Naše se čitavo postojanje odigrava tu, između vjere i ponora straha. Isus nije rekao da je smrt, nego da je uskrsnuće i život. Međutim, vjerujemo li u to? – upitao je Papa – Mi koji smo prisutni ovdje na Trgu, vjerujemo li u to?
Svi smo mi maleni i bespomoćni pred otajstvom smrti – nastavio je papa Franjo – No, velika je milost ako u tom trenutku u srcu čuvamo plamen vjere. Isus će nas primiti za ruku, kao i što je Jairovu kćer primio za ruku, te će još jednom ponoviti: „Talita kum – Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!“ Svakom će od nas reći: „Ustani!“ Sveti je Otac, stoga, pozvao vjernike da zatvore oči i razmišljaju o svojoj smrti, da zamisle trenutak u kojem će ih Isus primiti za ruku i reći: „Ustani!“
Tada će nada prestati i postati stvarnost, stvarnost života. Dobro razmislite o tomu: sâm Isus će doći svakom od nas te će nas primiti za ruku, svojom nježnošću, svojom blagošću, svojom ljubavlju – kazao je Papa te zaključio – To je kršćanska nada pred smrću. Za onoga koji vjeruje smrt predstavlja širom otvorena vrata; za onoga koji sumnja to je tračak svjetla koje prodire kroz vrata koja nisu potpuno zatvorena. No za sve nas će biti milost kada nas to svjetlo, susret s Isusom, rasvijetli.
