Osvrćući se na odlomak iz Evanđelja po Luki (Lk 14,15-24) u kojem Isus govori prispodobu, bez tumačenja, kako bi odgovorio jednom od sustolnika koji mu je rekao: „Blago onom koji bude na objedu u Kraljevstvu Božjem!”, Papa je naglasio da Gospodin savjetuje da u svoju kuću trebamo pozivati one koji nam poziv ne mogu uzvratiti.
Neki je čovjek pripremio bogatu večeru – govori se u prispodobi - i pozvao je mnoge ljude. Prvi koji su bili pozvani nisu htjeli doći jer ih nije zanimala ni večera, ni ljudi, a ni poziv Gospodinov: bili su obuzeti vlastitim interesima, koje su smatrali važnijim od poziva. Jedan je kupio pet parova volova, drugi njivu, treći se oženio. U biti – primjećuje Sveti Otac – zanimalo ih je samo što bi mogli zaraditi. Bili su "zauzeti" poput onog čovjeka koji je izgradio spremišta za zalihe svojih dobara, ali je umro te noći.
Bili su navezani na svoje interese do te mjere da ih je to dovelo do "duhovnog ropstva", što znači da su bili „nesposobni razumjeti besplatnost poziva“, a to je stav kojeg se treba čuvati – upozorava papa Franjo.
Ako se ne razumije besplatnost Božjeg poziva, ništa se ne razumije. Božja je inicijativa uvijek besplatna. Što treba platiti da bi se otišlo na tu gozbu? Ulaznica je: biti bolestan, biti siromašan, biti grešnik... Samo tako se ulazi, to je ulaznica za gozbu: biti siromašan, bilo materijalno bilo duhovno. Treba osjećati - istaknuo je Papa - da nam treba pomoć, ozdravljenje i ljubav...
Dva su stava. Jedan je onaj Božji koji ništa ne naplaćuje, ali kaže sluzi da pozove na gozbu one siromašne, osakaćene, dobre i loše: radi se o besplatnosti koja nema granica jer Bog sve prima - naglašava Sveti Otac - a s druge strane je stav onih koji su prvi pozvani, ali ne razumiju besplatnost njegovog poziva. Poput starijeg brata iz prispodobe o „izgubljenom sinu“, koji nije želio otići na gozbu koju je njegov otac pripremio za brata koji se „izgubio“ i ponovo vratio: ni on nije razumio.
"Ali taj je potrošio sav novac, prokockao nasljedstvo u porocima i grijesima, a ti si mu pripremio slavlje? A ja sam katolik, praktičan, idem na misu svake nedjelje, izvršavam zadaće, a meni ništa?" Taj koji govori tako, ne razumije milost spasenja, on misli da je spasenje plod onoga „ja plaćam, a ti me spasi“. Plaćam tim i tim, ovim i onim... Ne, spasenje je besplatno! I ako vi ne uđete u takvu dinamiku besplatnosti, ne razumijete ništa - potvrdio je papa Franjo napomenuvši da je spasenje dar Božji na koji se odgovara drugim darom, darom vlastitog srca.
Papa se još jednom osvrnuo na one koji razmišljaju samo o svojim interesima, koji kad čuju da se govori o darovima, znaju da to treba činiti, ali odmah misle kako će im se to vratiti i zato kažu: učinit ću to, a taj će mi drugom prilikom uzvratiti.
Gospodin međutim, „ništa ne traži zauzvrat”: „samo ljubav i vjernost, jer On je ljubav i On je vjeran,” – rekao je Sveti Otac naglasivši - „spasenje se ne kupuje, jednostavno se ulazi na gozbu.” "Blago onom koji bude na gozbi u kraljevstvu Božjem": to je spasenje.
Oni, međutim, koji nisu spremni doći na gozbu, „osjećaju se sigurni”, „spašeni na svoj način bez gozbe”, „izgubili su osjećaj besplatnosti, „osjećaj ljubavi“ - objasnio je papa Franjo i dodao - "Izgubili su" "još veću i ljepšu svar, a to je jako loše: izgubili su sposobnost - osjećati se voljeni".
A kad izgubite - ne kažem sposobnost ljubiti, jer ona se obnavlja – nego sposobnost da se osjećate voljeni, nema nade, izgubili ste sve. To nas potiče na razmišljanje o natpisu nad vratima Danteovog pakla: 'Ostavite nadu', izgubili ste sve. Moramo misliti što na to kaže Gospodin: "A ja vam kažem, hoću da se moja kuća ispuni." To je Gospodin koji je toliko velik, koji je pun ljubavi, koji u svojoj besplatnosti želi ispuniti svoju kuću – zaključio je Papa i na kraju pozvao - molimo Gospodina da nas spasi od gubitka sposobnosti da se osjećamo voljeni.
