U svojoj se propovijedi usredotočio na današnje prvo čitanje iz Knjige Ezrine, u kojem se prepričava događaj oslobođenja izraelskog naroda iz babilonskog sužanjstva: Gospodin je tada pohodio svoj narod i vratio ga u Jeruzalem. Riječ „pohoditi“ – objasnio je Sveti Otac – važna je u povijesti spasenja jer je svako oslobođenje, svako Božje otkupiteljsko djelo pohod.
Kada nas Gospodin pohađa, onda nam daruje radost, odnosno dovodi nas u stanje utjehe. Da, oni su sijali u suzama, ali sada žanju u radosti. I ta utjeha nije nešto što se dogodilo samo tada, nego je ona stanje u duhovnom životu svakog kršćanina, a tomu nas uči čitava Biblija – kazao je Papa.
Svaki kršćanin, dakle, može računati s Božjim posjetom. Bit će „slabijih i jačih trenutaka“, no Gospodin nam uvijek daje osjetiti svoju prisutnost – napomenuo je Sveti Otac. Stoga je potrebno iščekivati taj događaj pomoću najponiznije od svih vrlina – nade. Ona je uvijek malena, ali mnogo puta je jaka, iako je skrivena poput žara ispod pepela. Ako kršćanin ne živi „u napetosti“ u odnosu na Božju utjehu – kazao je papa Franjo – onda je riječ o zatvorenom kršćaninu.
Poziv je to da „prepoznamo“ utjehu jer postoje lažni proroci koji nas naizgled tješe, no umjesto toga nas obmanjuju. Utjeha nije radost koju se može kupiti. Gospodinova utjeha – nastavio je Papa – te dotiče, ona te pokreće, umnaža tvoju ljubav, vjeru i nadu, i također te dovodi do toga da oplakuješ svoje grijehe. I također, kada promatramo Isusa i Njegovu muku: plačemo s Isusom… Osim toga, uzdiže ti dušu prema nebeskim stvarima, Božjim stvarima, smiruje ti dušu Gospodinovim mirom. To je istinska utjeha. Nije riječ o zabavi: zabava nije uvijek loša, ljudi smo i ona nam je potrebna. No utjeha te zahvaća, i tada Božja prisutnost postaje „opipljiva“, te čovjek prepoznaje: To je Gospodin! – rekao je papa Franjo.
Sveti je Otac potaknuo da u molitvi zahvaljujemo Gospodinu koji nas dolazi posjetiti, pomoći nam ići naprijed, kako bismo se nadali, da bismo mogli nositi križ. U konačnici, potaknuo je da čuvamo primljenu utjehu. Čuvajte tragove utjehe u svojem sjećanju, kao što je narod Božji očuvao sjećanje na oslobođenje [iz sužanjstva]. Čekajte na utjehu, prepoznajte ju i očuvajte ju. A kada prođe taj snažan trenutak, što ostaje? Mir, tȁ mir je najviša razina utjehe – zaključio je Papa.
