Sudionici slavlja na početku su se prisjetili života svečarice Ive Ivančić koja je rođena 20. ožujka 1936. u Grabovici (Hercegovina). Zahvalili su Bogu za njene roditelje (Anđu i Žigu), vjerničku obitelj u kojoj je provela lijepo i teško djetinjstvo, njenu braću i sestre, zatim redovnički poziv na koji se odazvala u svojoj 24 godini, prve zavjete koje je položila u Samoboru 21. svibnja 1963., te molitvu, predanje, svakodnevno sestrinsko služenje u radu, trpljenju, bolestima i slabostima kroz sve ove godine života u Zagrebu i Požegi.
Sestra Veronika je najstarija među sestrama koje su 1. svibnja 2000. godine došle u Požegu na poziv požeškog biskupa Antuna Škvorčevića.
U različitim službama kojima je služila zajednici kao sestra kuharica, bolničarka, savjetnica, vrtlarica, s. Veronika je sudjelovala u gradnji, zidanju, krečenju i obnavljanju samostana, kao i u vezenju, pletenju, izradi korporala i krunica. Molitva krunice joj je posljednje tri godine „glavna dužnost” jer ju noge i oči više ne služe.
U homiliji je fra Tonio podsjetio koliko je bitno kroz cijeli život imati u svijesti da smo ljubljeni od Oca, poput Isusa, Njegovog ljubljenog Sina. „Zato nas i ova velika obljetnica poziva da se ne damo voditi trenutačnim raspoloženjima naše duše nego da ustrajemo u vraćanju na najvažniju istinu našega života koja će nas ponovno dovesti u Očev zagrljaj ljubavi iz kojeg je i potekao naš život.“, rekao je fra Tonio.
Nakon otpjevanog himna Tebe Boga hvalimo i sestre su čestitale slavljenici.
