Relikvije su u Presnače stigle iz župe Bistrica, gdje su ih brojni vjernici dočekali i častili tijekom dvodnevnoga programa ispunjenog molitvom, bdjenjem i misnim slavljima, nakon čega su ispraćene prema Subotičkoj biskupiji, odnosno u Sombor.
Svečani doček upriličen je u srijedu u poslijepodnevnim satima. Nakon unošenja relikvija u svetište uslijedio je recital o životu sv. Male Terezije i njezinih roditelja, s posebnim osvrtom na povezanost sa župom Presnače, kao i molitva za duhovna zvanja. Program je nastavljen molitvenim bdjenjem, euharistijskim klanjanjem, molitvom krunice i osobnom molitvom.
Drugoga dana pohoda, od ranih jutarnjih sati, vjernici su imali priliku za osobnu molitvu, dok su svećenici Banjolučkog, Bihaćkog, Bosanskogradiškog i Prnjavorskog dekanata održali svoju redovitu rekolekciju. Banjolučki biskup mons. Željko Majić govorio im je o životu sv. Male Terezije i njezinih roditelja.
Svečano misno slavlje predvodio je biskup Željko u zajedništvu s umirovljenim biskupom mons. Franjom Komaricom i dvadesetak svećenika spomenutih dekanata.
„U ovom događaju prepoznajemo pohod neba našoj napaćenoj i krvlju natopljenoj zemlji, našoj župi Presnače i našoj Banjolučkoj biskupiji“, istaknuo je biskup Majić u svojoj propovijedi.
Naglasio je kako relikvije nisu amajlije za sreću, nego svjedočanstvo da su sveci živi u Bogu. Pozvao je vjernike da kroz dodir relikvija prinesu Gospodinu svoje rane, strahove, obitelji, ali i ranjenu Crkvu i narod.
U propovijedi se osvrnuo i na Terezijin „mali put“, put duhovnoga djetinjstva i ljubavi u malim stvarima, povukavši paralelu sa sunarodnjacima, časnim slugom Božjim Petrom Barbarićem i bl. Ivanom Merzom, koji su također svjedočili da se svetost postiže vjernim vršenjem svakodnevnih dužnosti.
Poseban naglasak stavio je na svete roditelje Ljudevita i Zeliju kao uzor suvremenim obiteljima. Iako su se suočavali s bolestima i neizvjesnostima, Boga su stavili u središte doma, a svih njihovih pet kćeri koje su preživjele izabralo je posvećeni život, uključujući i službenicu Božju Leoniju, za koju se vodi postupak proglašenja blaženom. „Njihov dom bio je mjesto molitve, vjere, nade i ljubavi. Upravo zato iz takve je obitelji izrasla svetica, a oni su postali snažan primjer i nadahnuće obiteljima“, naglasio je biskup.
Apelirajući na potrebu otvorenosti životu i rađanju djece, biskup je pozvao na „mali put“ obnove: „Dok danas s nemalom dozom zabrinutosti gledamo budućnost naše mjesne Crkve, pred nama se otvara put – kako bi rekla sveta Terezija od Djeteta Isusa – ‘mali put’ obnove naše Biskupije i našega naroda. To je put vjere, nade i ljubavi; put poštenja, dobrote, otvorenosti životu i spremnosti na žrtvu.“
Na kraju misnoga slavlja biskup je uputio snažnu poruku nade i vjere u budućnost Banjolučke biskupije, istaknuvši pozitivnu promjenu: „Prije 25 godina, kada su relikvije sv. Male Terezije prvi put pohodile ovu župu, na ovom mjestu nije bilo crkve, a danas ondje ponosno stoje izgrađeni crkva i svetište“, rekao je.
Ispraćajući relikvije, biskup je u ime svih vjernika predao projekt duhovne obnove kako bi ova mjesna Crkva ponovno oživjela novim životima, krštenjima i duhovnim zvanjima te kako bi na ovim prostorima trajno vladali mir, ljubav i radost, uz molitvu da se rat više nikada ne ponovi.
Misno slavlje i dvodnevni pohod završeni su molitvom koju je uputio biskup: „Sveta Mala Terezijo, ponizno te molim, reci dragom Isusu da te ova Crkva jako voli“, nakon čega su relikvije ispraćene prema Somboru.
