Nadbiskup je zaredio dvojicu na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije: Branimira Ivančića i Ivana Silića, trojicu na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu: fra Olivera Marčinkovića, fra Marka Plejića i fra Valentina Radaša te fra Benjamina Milkovića na naslov Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri sa sjedištem u Zadru.
Rekavši kako je i danas aktualna ona Isusova u kojoj kaže da je žetva velika, a radnika malo, nadbiskup Križić je na početku istaknuo: „Svaki od ovih kandidata, kao i svaki svećenik, plod je nečijih molitava, (…) stoga koliko imamo potrebu molitve za nova duhovna zvana, još i više imamo potrebu molitve za one koji su se odazvali da ostanu Isusu vjerni“.
U slavlju je sudjelovalo više od 60 svećenika predvođenih nadbiskupom Križićem, provincijalima fra Markom Mršom i fra Tomislavom Šankom, generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjom Frankopanom Velićem te odgojiteljima i magistrima bogoslova koji su pred nadbiskupom zajamčili da su kandidati prikladni za đakonsku službu. Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti župni zbor Župe Gospe Sinjske, a franjevački bogoslovi su ministrirali. Prije homilije ređenici su glasno izrekli svoj: „Evo me“ Gospodinu, a potom su, odgovorivši na pitanja o dužnostima đakonata, u nadbiskupove ruke izrekli obećanje poslušnosti i poštovanja nadbiskupu i njegovim nasljednicima te redovničkim ordinarijima.
Nadbiskup Križić u propovijedi je u prvom redu istaknuo povijesnu i duhovnu važnost đakonske službe koja seže sve do prvih dana Crkve te podsjetio na uspostavu đakonata o kojoj pišu Djela apostolska. Naime, prva Crkva bila je jako osjetljiva na svoje najugroženije članove po uzoru na Isusa Krista koji je došao kao Božja utjeha onim najjadnijima te su njezini imućniji članovi na misu donosili priloge za siromašnu braću. Uvidjevši da, uslijed ljudskih slabosti članova zajednice, dolazi do nepravednoga dijeljenja dobara apostoli, koji su bili zauzeti oko navještaja, donose odluku da se odrede „ljudi na dobrom glasu i puni Duha Svetoga“ za služenje kod stolova. Premda je služba đakona u Crkvi najprije bila karitativne naravi ne može se izbjeći govor o njezinoj povezanosti s duhovnim radom jer siromasi nemaju potrebu samo kruha, već i ljubavi, dostojanstva, pažnje i utjehe. Posegnuvši za riječima Drugoga vatikanskoga sabora o đakonatu zapisanima u konstituciji „Lumen gentium“, mons. Križić prikazao je kako je danas đakonska služba prije svega usmjerena na sakramentalno i duhovno područje.
Slijedeći riječi sv. Polikarpa Koncil za đakone kaže: „Neka budu milosrdni, marljivi, hodajući po istini Gospodina, koji je postao sluga svih“. Pojašnjavajući te karakteristike koji đakoni moraju imati, nadbiskup je pojasnio kako biti milosrdan znači imati milo srce koje je otvoreno svima, a posebno ljudima patnje; biti marljiv znači biti zauzet, uslužan i dobroćudan; hodati po istini Gospodina znači biti poučljiv od Gospodina, tražiti njegovu volju i biti spreman odreći se svojih planova. Konačno, biti sluga svih kao Isus neizvedivo je bez jedne jače doze poniznosti, a Isus je u dvorani Posljednje večere pokazao kako je služenje u poniznosti u Božjim očima najveće.
„Nije ovo lako postignuće. Tu nam je cijelog života ratovati s našim egom“, istaknuo je nadbiskup i podsjetio kako su se i učenici među sobom borili tko je među njima najveći do iza prve euharistije, a potom opomenuo da je opasnost za ovako što prisutna tokom cijeloga života. Na kraju se nadbiskup obratio ređenicima podsjetivši ih kako je zajednica na čelu s odgovornima pratila njihov život i pripremanje za ovako svečani čin. Poručio im je kako su odgovorni ljudi Crkve u njima vidjeli ljude dostojne ovako velikog Božjeg povjerenja te izrazio vlastito uvjerenje da će uistinu ljudima biti svjedoci Božje ljubavi i brige za čovjeka. „I Isus ima povjerenje u vas. Trudite se da nikada ne razočarate Isusa u njegovu povjerenju jer on vas sigurno neće“, rekao je nadbiskup te propovijed zaključio riječima sv. Polikarpa koji je pun vedrine i mira mučenički umro odbivši odreći se Isusa koji u 86 godina njegova služenja Kristu Polikarpa nikada nije izdao. Nadbiskup je ređenicima zaželio vjernost kakvu je imao ovaj sveti mučenik i poručio: „Ako mu budete vjerni nećete se nikada razočarati i nećete nikada izgubiti radost i puninu života“.
Nakon homilije nadbiskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni obukli službeno liturgijsko ruho: štolu preko lijevoga ramena: znak dostojanstva i vlasti, i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti. Na kraju obreda, iz nadbiskupovih su ruku primili evanđelistar te s njime izmijenili cjelov mira, nakon čega su pristupili služenju kod oltara.
Prije blagoslova himnom „Tebe Boga hvalimo“ narod okupljen na slavlje dao je čast i hvalu Trojedinom Bogu, a potom je nadbiskup čestitao svim ređenicima, njihovim obiteljima i župama te udijelio svečani blagoslov nakon kojega je uslijedilo zajedničko fotografiranje.
Branimir Ivančić, sin Marinka i Filipe r. Lukač, rođen je 29. prosinca 2000. u Splitu. Dolazi iz Župe sv. Petra apostola u Kaštel Novom. Pastoralni praktikum dosad je vršio u Župi sv. Lovre u Trogiru. Ivan Silić, sin Ante i Marije r. Barić, rođen je 24. svibnja 1994. u Splitu, a dolazi iz Župe sv. Josipa na Mertojaku. Pastoralni praktikum vršio je u Župi Gospe od Zdravlja u Podstrani. Fra Oliver Marčinković, sin Marka i pok. Mare r. Adžaga, rođen je 22. lipnja 1986. u Stuttgartu. Dolazi iz Hrvatske katoličke zajednice bl. Alojzija Stepinca, a pastoralni praktikum vršit će u Župi Gospe od Zdravlja u Splitu. Fra Marko Plejić, sin Vitomira i Dragice r. Krletić, rođen je 22. siječnja 1989. u Splitu, a dolazi iz Župe Gospe od Otoka u Solinu. Pastoralni praktikum vršit će u Župi Gospe van Grada u Šibeniku. Fra Valentino Radaš, sin Mladena i Milene r. Klarica, rođen je 3. svibnja 1994. u Zagrebu. Dolazi iz Župe sv. Mihovila u Lišanima Ostrovičkim, a pastoralni praktikum vršit će u Župi sv. Ilije proroka u Metkoviću. Fra Benjamin Milković, sin Franje i Božice, r. Brkić, rođen je 6. prosinca 1995. u Karlovcu i dolazi iz Župe sv. Ivana Krstitelja u Crncu u Slavoniji. Pastoralni praktikum vršit će u Župi sv. Trojice na Poljudu u Splitu.
