Prva su to Marijina ukazanja u Africi što ih je i Crkva službeno priznala 2001. godine. Početak samih ukazanja vremenski se podudara s bijakovsko-međugorskim ukazanjima. U Međugorju su ukazanja počela na Ivandan, 24. lipnja 1981., a u Kibehu 28. studenoga te iste godine.
U Međugorju imamo šest vidjelaca, u Kibehu ih je bilo sedmero, ali je Crkva priznala autentičnost ukazanja kod troje vidjelaca. Javno štovanje Marijinih ukazanja u Kibehu odobrio je mjesni biskup još godine 1988., a službeno je potvrđena autentičnost ukazanja, u lipnju 2001.
Ukazanja su počela u studenome godine 1981. Prva vidjelica bila je Alphonsine Mumureke, a idućih mjeseci Gospa se ukazivala sljedećim vidiocima: Anatalie Mukamazimpaka, Marie-Claire Mukangango, Stephanie Mukamurenzi, Vestine Salima, Agnes Kamagaju i tada još nekrštenomu dječaku-poganinu koji je nakon ukazanja postao katekumen i s cijelom svojom obitelji primio krštenje te uzeo ime Emanuel (Segatashya).
Marie-Claire i Emanuel izgubili su živote u genocidu koji je nedugo nakon ukazanja izbio među zaraćenim plemenima Hutua i Tutsija. Troje vidjelaca pohađalo je školu što su je vodile časne sestre, a sama su ukazanja počela u školi. Redovita, ali ne svakodnevna viđenja trajala su do god. 1983., a Alphonsine je imala viđenja jednom godišnje, 28. studenoga, do god. 1989., kad su i kod nje prestala. U viđenjima se Marija predstavila riječima: “Ja sam Majka Božja” i “Ja sam Majka Riječi”.
Kroz to vrijeme Marija se ukazivala vidiocima i pojedinačno a i skupno, pred narodom. Razgovori vidjelaca s Gospom su snimani, pojedinim ukazanjima bilo je nazočno i do trideset tisuća ljudi. Postoje podudarnosti Marijinih poruka u Kibehu s onima iz Fatime i Međugorja. Obraćenje, molitva, čvrsta vjera, post i pokora. ‘Pokora, pokora, pokora!’ Obratite se. Preostalo je još samo malo vremena. Ako se svijet ne obrati, potoci će krvi teći na sve strane. Marija je uporno naglašavala te temeljne biblijske poruke u svojim ukazanjima. Za jednoga ukazanja Alphonsine je padala sedam puta na koljena i zaklinjala Gospu da se sa svojim Sinom smiluje njoj i svijetu zbog nevjere, grijeha i otpada.
Također, u Kibehu Gospa je zatražila da se obnovi molitva KRUNICE SEDAM ŽALOSTI MARIJINIH srijedom i petkom kako bi se zadobila milost potpunog pokajanja za grijehe, dok u Međugorju Gospa poziva na obnovu molitve Vjerovanja i sedam Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu nakon svete mise. I u Kibehu i u Međugorju Gospa poziva na obraćenje kako bi se postigao mir, a izbjegao rat koji je nažalost ipak buknuo u obje zemlje.
I Kibeho i Međugorje su samo znaci i pozivi Neba da premislimo svoje putove. Svijet ide prema samouništenju, izručujući se grijehu i zlu, očekujući lijek i ozdravljenje od tehnike i napretka. Više nego ikada treba nam danas pomoć s neba, da nas oživi, natopi, kao zemlju suhu, žednu, bezvodnu. Svijet treba Krista, a Gospa u Ruandi kaže: „Vidim da se mnoga moja djeca gube, pa sam im došla pokazati pravi put!“
