Stupanjem u novicijat na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, 7. listopada 1956., sedam je sestara započelo svoj redovnički put. Ovaj jubilej doživjele su s. Asumpta Rozić, s. Lidija Čerkez i s. Pija Slišković, no s. Lidija zbog bolesti nije mogla sudjelovati u slavlju.
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je širokobriješki gvardijan i župnik fra Jure Barišić, uz sudjelovanje brojnih vjernika, rodbine, prijatelja i sestara. Liturgijsko pjevanje predvodile su sestre, uz glazbenu pratnju prof. Marka Salavarde.
Fra Jure u homiliji je povezao otajstvo Navještenja Gospodinova i Marijin ponizni, ali odlučni odgovor „Evo me“ s redovničkim pozivom. Istaknuo je da Blažena Djevica Marija, iako suočena s nepoznatim Božjim planom, svojim primjerom pokazuje vjernicima što znači imati povjerenje u Božju riječ.
Osvrćući se na franjevačku duhovnost i redovničko poslanje, naglasio je da najveću snagu nemaju velike riječi, nego svet život.
„Svetost privlači. Mi možemo propovijedati i govoriti mnogo toga, ali najljepša propovijed koju možemo ostaviti jest svet život. Uvjeren sam, drage sestre, da ste vi svojim svetim životom kroz desetljeća privukle mnoge i da danas možete biti uzor i putokaz mnogima kako se vjerno hodi za Kristom.“
Podsjetio je okupljene da su slavljenice svojim samozatajnim služenjem u ljudima prepoznavale ne samo potrebite osobe nego i samoga Krista, potvrđujući da je najljepše služiti Bogu u bližnjima.
Nakon homilije sestre su pred provincijskom predstojnicom i okupljenom zajednicom obnovile redovničke zavjete, ponovno potvrđujući svoj trajni „da“ Bogu.
Na kraju misnog slavlja prigodno se obratila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić, izrazivši slavljenicama duboku zahvalnost u ime cijele zajednice.
Istaknula je da sedamdeset godina redovničkog života nije samo ljudsko bogatstvo nego prije svega „otajstvo milosti“. Podsjetila je na izazovna razdoblja koja su sestre proživjele, od godina neimaštine, ratova i poraća do neizvjesnosti i straha, u kojima su tihim služenjem svjedočile Božju providnost i blizinu.
„Zahvaljujemo vam za vjernost u teškoćama, za molitve koje je samo Bog čuo, za žrtve o kojima niste govorile i za osmijehe kojima ste ohrabrivale druge. Vaš je život priča o Božjoj vjernosti koja je kroz darovano vrijeme postala pročišćena iskustvom strpljivosti i bezbrojnim djelima ljubavi“, naglasila je s. Franka.
Potom je pročitana i čestitka vrhovne predstojnice s. Veronike Verbič i sestara iz Generalne kuće.
Proslava je u radosnom ozračju nastavljena u samostanskoj blagovaonici, gdje su se okupljeni zadržali u ugodnom druženju, razgovoru i pjesmi.
Tijekom zajedničkog objeda u ime jubilantkinja prigodnim se riječima obratila s. Pija. Iskreno je zahvalila provincijskoj predstojnici, gvardijanu, obitelji, prijateljima i svim sestrama na iskazanoj ljubavi, molitvama i radosti kojom su uveličali njihov sedamdesetogodišnji hod s Gospodinom, objavljeno je na mrežnoj stranici Provincije Svete Obitelji Školskih sestara franjevki Krista Kralja, prenosi KTA.
