Vjernici katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti nisu prestajali pristizati kroz cijelu večer. Program je svoj vrhunac imao u svečanoj molitvi Večernje i bdjenju.
Prigodni nagovor u molitvi Večernje uputio je rektor svetišta sv. Leopolda B. Mandića u Padovi, fra Flaviano Giovanni Gusella. Spomenuvši Leopoldovu želju da se, pošto svrši zvanje u Padovi, njegove siromašne kosti odnesu među njegov narod za dobrobit onih duša, pojasnio je to kao njegov prinos kao žrtve za jedinstvo svih Isusovih učenika, napose između Istočne Pravoslavne i Rimske Katoličke braće.
Živio je taj prinos iz dana u dan, najprije u Padovi, a onda sa željom da svoje siromašne kosti preda narodu kojeg je smatrao svojim i za kojega je živio, rekao je fra Gusella.
Njegova prisutnost ovdje u Hrvatskoj i Herceg Novom ovih dana je svjedočanstvo jedne veze ljubavi koja nikada nije prekinuta, tijekom čitava njegova života i koja se nastavlja dalje i zauvijek u Bogu, naglasio je. Dodao je kako njegova prisutnost i danas, u relikvijama, predaje ideale na koje nas poziva da ih živimo.
To je prije svega Blago Božjeg milosrđa – lice Boga koji se raduje kad oprašta, ne ponižavajući one koji mu se vraćaju skršena srca, Boga koji nam je već oprostio, pojasnio je.
A njegova gorljiva želja za jedinstvom svih kršćana, u jednom ovčinjaku s jednim pastirom, predstavlja ekumensku ljubav – 'strast u koje je uložio sav svoj život', rekao je rektor padovanskog svetišta.
Netko je to definirao kao svetu opsjednutost za jedinstvo, a ona je sigurno dar Božji, dar odozgo, ali i plod našeg nastojanja i naše velikodušne suradnje, naglasio je dodajući kako sveti Leopold je i od nas traži da budemo strpljivi i ustrajni graditelji jedinstva.
Nakon molitve Večernje uslijedilo je bdjenje u kojem su okupljeni razmatrali tekstove iz Evanđelja, neke od Leopodovih riječi i molili na nakane nadahnute svečevim porukama.
Bile su to poruke o Blaženoj Djevici Mariji koja je 'svojim suzama ili bolje svojom boli dala svoj moralni doprinos pomirenja Boga i čovjeka' i koju 'trebamo da posreduje kod svojeg Sina, kneza mira'.
Govorilo se i o sakramentu ispovijedi o kojoj je Leopold rekao: „Kad u svom srcu budete imali Isusa Otkupitelja, otvorite mu svoju tako duboko ogorčenu dušu. Nema sumnje da ćete čuti božansku riječ, a zatim će vam njegova božanska providnost izaći u susret i za vas se pobrinuti".
Posljednja je tema bilo jedinstvo kršćana, a kojem je sv. Leopold posvetio život i djelovanje. „Zavjetujem se i zakletvom potvrđujem da ću svoj život uložiti za spasenje svoga naroda."
Na kraju bdjenja odjeknula je Leopoldova poruka: „Nemojte sumnjati. Bog vas zove na velika djela. Od vas traži veliku širinu srca. Od vas traži da neprestano smjerate na djela kojima se savršenije služi. Naš žar za Božju stvar, koja nam je povjerena, mora biti potpun."
Tijelo je u ponoć preneseno u obližnju crkvu svetog Antuna, a ujutro ponovo vraćeno u Park Boku.
