Dan reformacije, 31. listopada, ove godine će se obilježiti ne samo u svim reformacijskim saveznim njemačkim državama nego i katoličkim poput Bavarske, ali i nizu drugih zemalja, uključujući i susjednu Sloveniju jer je Trubar otac "Slovenske Knjige", podsjetio je dekan Visokog Evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku Petar Kuzmič na tribini održanoj u prostoru Hrvatske obrtničke komore.
Kuzmič se zauzeo za korištenje riječi reformacija a ne protestantizam, te istaknuo da ga čine četiri krila: luteransko, kalvinističko, anglikansko i anabaptističko.
Tribinu je organizirao projekt „Biblija 365“, čiji je cilj popularizacije čitanja Biblije / Svetog Pisma. Voditelj projekta Ratko Medan kazao je da interaktivna aplikacija "Biblija 365" do sada preuzeta više od šest tisuća puta. Reaktualizacija Božje Riječi bitnog je obilježja reformacijskog djelovanja, rečeno je.
Podsjećajući na okolnosti koje su dovele do Luterovih 95 teza, Kuzmič je kazao da i nije toliko važno je li ih Luther pribio na vrata crkve Svih Svetih u Wittenbergu ili nije, nego smatra kako je važno da je Luther, tražeći 'svetopisamske istine' došao do zaključka da prodaja spasenja (indulgencija), koju je u to vrijeme prakticirala Crkva, nema veze sa Svetim Pismom, već se samo vjerovanjem u Kristovu žrtvu može primiti spasenje po milosti.
Petar Kuzmič ocijenio je kako je Martin Luther najveći Nijemac svih vremena, te da su o njegovom prijevodu Svetog Pisma na njemački s oduševljenjem govorili Goethe i mnogi drugi. Naglasio je bio neka vrsta narodnog junaka, a ne samo zastupnik vjere, jer je predstavljao germanski otpor Rimu.
Kuzmič je citirao Lutherovu završnu rečenicu kojom se odbio odreći svojih djela, koja glasi: "Ukoliko me ne uvjerite Svetim pismom i zdravim razumom – ne prihvaćam autoritet papâ i crkvenih sabora, jer su proturiječili jedni drugima – moja savjest je sužanj Božje riječi. Ne mogu i neću se odreći bilo čega jer ići protiv svoje savjesti nije ni ispravno ni sigurno."
Lutherov prijevod Biblije izišao je 1522. a u okviru reformacijske tradicije izišla je u Tübingenu Biblija na hrvatskom jeziku u prijevodu Stjepana Konzula Istranina i Antona Dalmatina i to na glagoljici 1562. i ćirilici i 1563. godine.
Kuzmič je kazao kako je za njega najbolji prijevod Biblije na hrvatski onaj iz 1968., kojoj su urednici bili fra Bonaventura Duda i Jure Kaštelan, ali i da je to za Hrvatsku "podvig svih vremena".
Naglasio je da se pojavila u režimu (komunističke Jugoslavije), u kojem je bilo zabranjeno tiskati Bibliju, i to pred Hrvatsko proljeće, te da se prije nego je tiskana bila prodana u 60 tisuća primjeraka.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i autor knjige "Biblija kao književnost" Dean Slavić kazao je da Bibliju i književnost veže niz zajedničkih obilježja, poput pripovijesti, prenesenog značenja, istine, glasovnih vrijednosti i drugih.
Svi znamo da nije točno da se Jona našao u utrobi ribe, ali je bitno da je zatražio oprost i da ga je Bog spasio. Jednako tako Kafkin čovjek tjelesno postane kukac, životinja, ali duhom ostaje čovjek, ilustrirao je Slavić i dodao da je glavno obilježje Biblije grijeh nakon koga dolazi iskupljenje, glavno obilježje i brojnih književnih djela.
Dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Mario Cifrak kazao je da je nakon Drugog vatikanskog koncila u Katoličkoj crkvi došlo do kopernikanskog obrata u odnosu na Bibliju, jer se prije u njoj tražilo opravdanje spekulacija, a nakon njega se polazi od Pisma.
Ključno je prenošenje Božje Riječi u sadašnjost, ili njezina aktualizacija, a za to je potrebno učiniti Božju Riječ pristupačnom i razumljivom, kazao je Cifrak.
Pri tome, Božju Riječ treba smjestiti u svijet u kojem je nastala, je se tako može ponovo steći njezina razumljivost.
Tako, primjerice, spasenje razumijemo kao ispunjenje života smislom, kojeg danas uvelike nedostaje, zaključio je Cifrak.
