“Trajno oštećujemo pacijente o kojima skrbimo”
Godine 2018. počela je raditi kao voditeljica medicinskih slučajeva u Centru za transrodne osobe Sveučilišta u Washingtonu u dječjoj bolnici St. Louis, koja je osnovana godinu dana prije.
Radna pretpostavka Centra bila je da je bolje što ranije “liječiti” djecu s rodnom disforijom da bi se spriječila kasnija tjeskoba. Za to su se zalagali liječnici i terapeuti Centra pa je ona, s obzirom na njihovu stručnost, pretpostavila da dokazi i činjenice to podupiru.
U klinici je četiri godine bila odgovorna za prijem pacijenata i nadzor, a tada je, kaže, kroz vrata klinike prošlo oko tisuću mladih ljudi u nevolji. Većina njih dobila je hormonske recepte koji mogu imati velike posljedice i promijeniti život – uključujući sterilitet.
Kliniku je napustila u studenom prošle godine jer više nije mogla sudjelovati u onome što se tamo događalo.
“Kad sam otišla, bila sam sigurna da je način na koji američki medicinski sustav tretira te pacijente suprotan obećanju koje dajemo da ‘ne činimo štetu’. Umjesto toga, trajno oštećujemo ranjive pacijente o kojima skrbimo”, kazala je Reed.
Od 2015. raste broj djevojčica koje žele biti dečki
Ističe da je ubrzo shvatila kako nedostaje formalnih protokola za liječenje.
U početku populacija pacijenata bili su dječaci, često prilično mlad, koji žele biti djevojčice. No od 2015. vrlo mali broj tih dječaka činio je populaciju slučajeva pedijatrijske rodne disforije. Tada je diljem zapadnog svijeta počela dramatično rasti nova populacija: tinejdžerice, mnoge bez prethodne povijesti rodnih problema, iznenada su izjavile da su transrodne i zahtijevale trenutačno liječenje testosteronom.
“Jedan od mojih poslova bio je primanje novih pacijenata i njihovih obitelji. Kad sam počela, bilo je vjerojatno 10 takvih poziva mjesečno. Kad sam otišla bilo ih je 50, a oko 70 posto novih pacijenata bile su djevojke. Ponekad su skupine djevojaka stizale iz iste srednje škole. To me zabrinulo, ali tada nisam smatrala da sam u poziciji dignuti neku vrstu alarma. Bio je tim od nas oko osam, a samo je još jedna osoba postavila pitanja poput mene. Svatko tko je posumnjao riskirao je da bude nazvan transfobom”, piše Reed.
Djevojke koje su dolazile imale su razne komorbiditete: depresiju, anksioznost, ADHD, poremećaje prehrane, pretilost. Mnogima je dijagnosticiran autizam ili su imali simptome slične autizmu. Izvješće o britanskom pedijatrijskom centru za transrodne osobe pokazalo je da je oko jedne trećine pacijenata koji su tamo upućeni bili iz autističnog spektra.
Tinejdžeri ne shvaćaju kakve odluke donose
“Imali smo pacijenata koji su rekli da imaju Touretteov sindrom (ali nisu); da su imali tikove (ali nisu); da su imali višestruke osobnosti (ali nisu). Liječnici su privatno te lažne samodijagnoze prepoznali kao manifestaciju društvene zaraze. Čak su priznali da samoubojstvo ima element društvene zaraze. Ali kad sam rekla da skupine djevojaka koje dolaze u našu službu izgledaju kao da bi njihovi problemi s rodom mogli biti manifestacija društvene zaraze, liječnici su rekli da rodni identitet odražava nešto urođeno”, istaknula je.
Da bi započele prijelaz, djevojke su trebale pismo od terapeuta – obično onog kojeg bi klinika preporučila, a kojeg su morale vidjeti samo jednom ili dvaput za zeleno svjetlo. Sljedeća postaja bila je jedan posjet endokrinologu za recept za testosteron. To je sve što je trebalo.
Kada žena uzima testosteron, duboki i trajni učinci hormona mogu se vidjeti za nekoliko mjeseci. Gube se glasovi, niču brade, preraspodjeljuje se tjelesna mast. Seksualni interes eksplodira, agresija raste, a raspoloženje može biti nepredvidivo. Pacijenticama bi se reklo o nekim nuspojavama, uključujući sterilitet, ali Reed je shvatila da tinejdžeri jednostavno nisu sposobni u razumjeti što znači donijeti odluku o neplodnosti.
Nuspojave
Mnogi susreti s pacijentima pokazali su koliko malo ti mladi ljudi razumiju duboke utjecaje koje bi “promjena spola” imala na njihova tijela i umove. No Centar je umanjio negativne posljedice i naglasio potrebu za tranzicijom. Kao što je navedeno na web-stranici Centra, “ako se ne liječi, rodna disforija ima brojne posljedice, od samoozljeđivanja do samoubojstva. Ali kada uklonite rodnu disforiju dopuštajući djetetu da bude ono što jest, primjećujemo da to nestaje. Studije koje imamo pokazuju da ta djeca često psihosocijalno funkcioniraju jednako ili bolje od svojih vršnjaka.” No ne postoje pouzdane studije koje to pokazuju. Doista, iskustva mnogih pacijenata Centra dokazuju koliko su te tvrdnje lažne, ističe Reed.
Bikalutamid je lijek koji se koristi za liječenje metastatskog raka prostate, a jedna od njegovih nuspojava je da feminizira tijelo muškaraca koji ga uzimaju, uključujući i izgled grudi. Centar je propisao taj lijek jednom 15-godišnjem pacijentu kao blokator puberteta i feminizirajuće sredstvo za dječake. Kao i kod većine lijekova protiv raka, bikalutamid ima dugačak popis nuspojava, a ovaj pacijent iskusio je jednu od njih: toksičnost za jetru. Poslan je u drugu bolničku jedinicu na procjenu i odmah je skinut s lijeka. Nakon toga je njegova majka poslala elektroničku poruku Centru za transrodne osobe rekavši da mogu biti sretni što ih nisu tužili.
Za trajnu transformaciju dovoljan je kratki razgovor s terapeutom
Koliko su pacijenti malo shvaćali u što se upuštaju ilustrira i slučaj jedne 17-godišnje pacijentice koja je bila na testosteronu. Krvarila je iz vagine. U manje od sat vremena krv je natopila traperice i ručnik koji je omotala oko struka te je poslana na hitnu. Poslije se saznalo da je djevojka imala spolni odnos, a budući da testosteron stanji vaginalno tkivo, otvorio joj se vaginalni kanal. Morali je pod sedativima na operaciju. I to nije bio jedini takav slučaj.
Druge su djevojke bile uznemirene učincima testosterona na njihov klitoris, koji se povećava i izrasta u nešto što izgleda kao mikrofalus, odnosno maleni penis. Većina tih tinejdžera nije ni imala spolne odnose niti su imali pojma tko će biti kao odrasli, a za trajnu transformaciju bili su dovoljni samo jedan ili dva kratka razgovora s terapeutom.
Zanemareni i mentalno bolesni pacijenti
Osim tinejdžerica česti pacijenti bili su mladi iz stacionarne psihijatrijske jedinice, odnosno hitnog odjela Dječje bolnice St. Louis. Mentalno zdravlje te djece bilo je izuzetno zabrinjavajuće. Bilo je dijagnoza poput shizofrenije, PTSP-a, bipolarnog poremećaja, često su već bili na šaci lijekova.
“Ipak, bez obzira na to koliko je patnje ili boli dijete pretrpjelo, ili koliko je malo tretmana i ljubavi primilo, naši liječnici smatrali su promjenu spola, čak i uz sve troškove i poteškoće koje je sa sobom nosila, kao rješenje”, ističe Reed.
Jedan je tinejdžer došao u ljeto 2022. kada je imao 17 godina i živio je u zatvorenoj ustanovi jer je seksualno zlostavljao pse. Negdje usput izrazio je želju da postane žensko. Odatle je otišao psihologu za kojeg se znalo da odobrava gotovo svakoga tko traži tranziciju. Liječnik je preporučio feminizirajuće hormone pa se Reed zapitala radi li se to kao oblik kemijske kastracije.
Ta ista misao ponovno se pojavila s drugim slučajem, a ticalo se mladića koji je imao intenzivan opsesivno-kompulzivni poremećaj koji se manifestirao kao želja da odsiječe svoj penis. Pacijent nije imao rodnu disforiju, ali je dobio hormone.
Liječnici odlučuju o sudbini djece
Još jedan uznemirujući aspekt Centra bio je nedostatak poštovanja prema pravima roditelja, liječnici su sebe vidjeli kao informiranije donositelje odluka o sudbini te djece. U Missouriju je za liječenje djeteta potreban samo pristanak jednog roditelja. Ali kada je došlo do svađe između roditelja, Centar je gotovo uvijek stajao na strani roditelja koji je bio za “promjenu spola”.
Jedan od liječnika čak je svjedočio na saslušanju o skrbništvu protiv oca koji se usprotivio želji majke da svojoj 11-godišnjoj kćeri dopusti uzimanje blokatora puberteta.
“Obavila sam prvi prijemni poziv i majka me prilično uznemirila. Ona i otac su se razvodili, a majka je kćer opisala kao ‘neku vrstu muškinja’. Sada je bila uvjerena da je njezino dijete ‘trans’. Ali kad sam je pitala je li njezina kći usvojila dječačko ime, je li uznemirena zbog svog tijela, govori li da se osjeća kao dječak, majka je rekla ne. Objasnila sam da djevojka jednostavno nije ispunila kriterije”, objašnjava Reed.
No mjesec dana poslije majka je ponovno nazvala i rekla da njezina kći sada koristi dječačko ime, da je loše zbog svog tijela i da želi prijelaz. Pružatelji usluga iz Centra brzo su zaključili da je djevojčica trans i propisali su joj blokator puberteta kako bi spriječili njezin normalan razvoj. Otac se odlučno nije složio i kazao da sve to dolazi od majke. Nakon ročišta na kojem je liječnik svjedočio u korist tranzicije, i sudac je stao na stranu majke.
“Želim natrag svoje grudi”
Budući da je u Centru bila glavna primateljica, Reed je imala najširu perspektivu o postojećim i budućim pacijentima. Tako je primijetila u 2019. da se javlja nova skupina ljudi: oni koji odustaju i detranzicionisti. Odustali su odlučili ne proći kroz tranziciju, detranzicionisti su “transrodne osobe” koje se odluče vratiti rodnom rodu.
No liječnici u Centru nisu htjeli trošiti vrijeme na takve stvari jer to više nisu bili njihovi pacijenti.
Tako je Reed s još jednim kolegom izradila dokument i nazvala ga Crvene zastave. Bila je to proračunska tablica u Excelu koja je pratila vrstu pacijenata zbog kojih noćima nisu mogli spavati.
“Jedan od najtužnijih slučajeva detranzicije kojemu sam svjedočila bila je tinejdžerica, koja je, kao i mnogi naši pacijenti, dolazila iz nestabilne obitelji. Bila je u neizvjesnoj životnoj situaciji i imala je povijest korištenja droga. Velika većina naših pacijenata su bijelci, ali ova djevojka je bila crnkinja. U Centru su je stavili na hormone kad je imala oko 16 godina. Kad je imala 18 godina, otišla je na dvostruku mastektomiju, što je poznato kao vrhunska operacija. Tri mjeseca poslije nazvala je ordinaciju i rekla da se vraća svom rođenom imenu. Potresno je rekla medicinskoj sestri: ‘Želim svoje grudi nazad'”, prepričava Reed.
“Ukrcajte se ili izađite”
Tijekom godina rada dobivala je pozitivne kritike, ali 2021. dobila je ispodprosječnu ocjenu za “Prosudbu” i “Radni odnos/Duh suradnje” uz navođenje da “Jamie ponekad loše reagira na upute uprave obrambenim stavom i neprijateljstvom.” U ljeto 2022. liječnici su njoj i kolegi rekli da moraju prestati dovoditi u pitanje “medicinu i znanost”, kao i njihov autoritet. Tada su im rekli da se moraju “ukrcati ili izaći.” Tada je odlučila da mora izaći iz Centra za transrodne osobe.
Nedavno je pročitala komentar dr. Rachel Levine, “transrodne” žene koja je visoka dužnosnica u saveznom Ministarstvu zdravstva i društvenih usluga. Članak je glasio: “Levine, pomoćnica američkog ministra za zdravstvo, kazala je da klinike postupaju pažljivo i da nijedno američko dijete ne prima lijekove ili hormone za rodnu disforiju koje ne bi trebalo.” Tada joj je, kaže, pozlilo jer je iz prve ruke znala da to nije istina.
Tako je počela pisati sve o svom iskustvu u Centru za transrodne osobe. S obzirom na tajnovitost i nedostatak rigoroznih standarda koji karakteriziraju rodnu tranziciju mladih diljem zemlje, vjeruje da je za osiguranje sigurnosti američke djece potreban moratorij na hormonsko i kirurško liječenje mladih s rodnom disforijom.
U proteklih 15 godina, prema Reutersu, SAD ima više od 100 pedijatrijskih rodnih klinika. Reed smatra da bi trebalo provesti temeljitu analizu kako bi se saznalo što je s njihovim pacijentima.
“Neki kritičari opisuju vrstu tretmana koji se nudi na mjestima poput Centra za transrodne osobe u kojem sam radila kao neku vrstu nacionalnog eksperimenta. Ali to je pogrešno. Eksperimenti bi trebali biti pažljivo osmišljeni. Hipoteze bi se trebale etički testirati. Liječnici s kojima sam radila u Centru za transrodne osobe često su govorili o liječenju naših pacijenata: ‘Mi gradimo avion dok njime upravljamo.’ Nitko ne bi trebao biti putnik u takvoj vrsti zrakoplova”, zaključuje Reed.
