Tajništvo Komisije biskupskih konferencija Europske unije (COMECE) izdalo je upozorenje 5. listopada, nakon što je Laila Medina, nezavisna odvjetnica Suda Europske unije, iznijela svoje mišljenje u pomno praćenom predmetu poznatom kao C-12/25 Bisdom Gent.
Mišljenje nezavisne odvjetnice nije obvezujuće, ali bi moglo dati naznaku o tome kako će Sud Europske unije riješiti slučaj u svojoj konačnoj presudi, koja bi potencijalno mogla biti donesena krajem 2026. ili početkom 2027. godine, prenosi quovadisecclesia.com.
Tajništvo COMECE-a izrazilo je „zabrinutost da bi, ako bude potvrđen, smjer koji je naznačen u mišljenju mogao stvoriti značajnu pravnu nesigurnost za crkvene voditelje obrade podataka u svakoj državi članici EU-a“.
„To je osobito ozbiljno jer bi takva nesigurnost pogodila matice krštenih, koje predstavljaju središnji stup unutarnjeg funkcioniranja i organizacije Crkve te su od ključne važnosti za omogućavanje njezina poslanja“, navodi se.
Medina je 1. listopada objavila svoje mišljenje od 22.000 riječi, dok se Sud Europske unije pripremao donijeti presudu koja će biti obvezujuća za svih 27 država članica EU-a i njihove nacionalne sudove.
Latvijska državljanka ustvrdila je da pojedinac „u načelu ima pravo zahtijevati brisanje svojih osobnih podataka iz matice krštenih kada voditelj obrade ne može dokazati postojanje uvjerljivih legitimnih razloga za obradu podataka koji nadilaze interese, prava i slobode osobe na koju se podaci odnose“.
Istaknula je da bi nacionalni sudovi morali provoditi složene procjene od slučaja do slučaja, odvagujući „pravo podnositelja zahtjeva na poštovanje privatnog i obiteljskog života, njegovo pravo na zaštitu osobnih podataka te njegovu slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti“ nasuprot „autonomiji Crkve i njezinoj slobodi mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti“.
Tajništvo COMECE-a priznalo je da se u mišljenju ne priznaje „opće ili automatsko pravo na brisanje podataka iz matica krštenih“.
Ipak, izrazilo je zabrinutost jer je u mišljenju odbačena sadašnja praksa belgijskih biskupija, prema kojoj Crkva na zahtjeve za brisanje iz matice krštenih odgovara tako da prekriži upis i doda bilješku kojom se evidentira želja osobe na koju se podaci odnose, umjesto da izbriše sam tekst.
Tajništvo COMECE-a navelo je:
„Nezavisna odvjetnica time se udaljava od činjenice da je – unatoč različitim pravnim sustavima i modelima odnosa države i Crkve – dosljedna nacionalna sudska praksa u državama članicama EU-a prihvatila ovu praksu kao potpuno odgovarajuće pravno rješenje u slučajevima zahtjeva za brisanje podataka iz matica krštenih.“
„Potpuno brisanje imena i prezimena krštene osobe iz zapisa o krštenju u potpunosti lišava sam upis krštenja njegova smisla, vrijednosti i svrhe. Čini se da je taj ključni aspekt zanemaren.“
U priopćenju Suda Europske unije od 2. listopada, kojim je predstavljeno mišljenje Medine, navodi se:
„Podaci moraju biti učinjeni nečitljivima u mjeri koja je potrebna kako bi se osiguralo da osoba više nije identificirana ili da je se ne može lako identificirati, dok se informacija o činjenici da je krštenje obavljeno na određenom mjestu i u određeno vrijeme može zadržati.“
„To ne zahtijeva fizičko uklanjanje stranica iz matice. Mogu se primijeniti odgovarajuće mjere kojima će se prikriti relevantni podaci, dok će ostale informacije ostati netaknute.“
Tajništvo COMECE-a ustvrdilo je da se u mišljenju zanemaruje utjecaj brisanja podataka na treće osobe. U dokumentu o stajalištu izdanom 4. rujna COMECE je istaknuo da upisi o krštenju sadržavaju i osobne podatke služitelja krštenja, roditelja djeteta i dvojice kumova, koji također imaju zakonom zaštićen interes za očuvanje cjelovitosti zapisa.
Tajništvo COMECE-a također je ocijenilo „neuvjerljivim“ prijedlog iz mišljenja prema kojem bi zadržavanje podataka neke osobe u matici krštenih moglo izazvati emocionalnu patnju.
Izrazilo je nadu da će Sud Europske unije, kada donese presudu, „zauzeti povoljniji pristup zaštiti matica krštenih od brisanja“.
Slučaj je započeo u ožujku 2021., kada je jedna osoba zatražila od belgijske Biskupije Gent da izbriše njezine podatke iz svih evidencija, uključujući maticu krštenih, pozivajući se na Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR), zakonodavstvo EU-a o zaštiti podataka iz 2018. godine.
Katolička Crkva uči da „krštenje kršćanina obilježava neizbrisivim duhovnim biljegom njegove pripadnosti Kristu“. Premda osoba može prestati prakticirati vjeru ili je se čak u potpunosti odreći, učinke krštenja nije moguće poništiti.
U travnju 2021. Biskupija Gent dodala je bilješku u maticu krštenih, navodeći da je osoba toga datuma „napustila Crkvu“. Preko upisa o krštenju povučene su dvije dijagonalne crte.
Nakon što su biskupijske vlasti objasnile da je uz upis dodana bilješka, osoba je inzistirala na brisanju svojih podataka te podnijela pritužbu nacionalnom Tijelu za zaštitu podataka.
U prosincu 2023. Tijelo za zaštitu podataka naložilo je Biskupiji Gent da udovolji zahtjevu podnositelja pritužbe.
Tijelo za zaštitu podataka navelo je da je biskupija tvrdila kako je očuvanje matica krštenih nužno radi sprječavanja moguće krađe identiteta, primjerice u slučaju kada bi osoba koja je već krštena pokušala drugi put primiti sakrament, što bi bilo protivno crkvenom nauku.
Tijelo za zaštitu podataka priznalo je opravdanost zabrinutosti Crkve, ali je zaključilo da interesi podnositelja pritužbe imaju prednost pred interesima Crkve. Biskupija se žalila na tu odluku.
U prosincu 2024. Žalbeni sud u Bruxellesu (Trgovački sud) zaključio je da predmet otvara pitanja povezana s pravom EU-a koja bi trebao razmotriti Sud Europske unije. Sudu u Luxembourgu uputio je pet pitanja, među ostalim mora li se GDPR tumačiti u svjetlu prava na vjersku slobodu te predstavlja li bilješka kojom se navodi da je osoba napustila Crkvu brisanje njezinih podataka.
Nakon što Sud Europske unije donese presudu, od Trgovačkog suda očekuje se da tu odluku primijeni na spor između podnositelja zahtjeva i Biskupije Gent.
U svom dokumentu o stajalištu iz rujna 2026. COMECE je naveo da bi presuda kojom bi se zahtijevalo brisanje upisa sadržanih u maticama krštenih „predstavljala ozbiljno zadiranje u autonomiju Crkve i institucionalnu vjersku slobodu“.
Navodi se:
„U mnogim državama članicama takav zahtjev za brisanjem čak bi doveo do sukoba između obveza koje proizlaze iz ugovora i onih koje proizlaze iz konkordata, od kojih su mnogi sklopljeni ranije.“
„Nadalje, kanonsko pravo priznato je nacionalnim pravom u nizu država članica. Stoga bi se pri procjeni konačnog učinka ovih postupaka na druge države članice to trebalo uzeti u obzir.“
