Prije više od deset godina Albertus Gregory Tan, danas 36-godišnjak, nije mogao ni zamisliti da će jedan od najvažnijih trenutaka njegova života doći u obliku jednog dolara, umetnutog u anonimnu omotnicu. Rođen u Jakarti 8. travnja 1990., mladi katolički laik bio je spreman odustati od misije koja se činila nemogućom. Obeshrabren zbog ograničenih sredstava i sve većih prepreka, zapitao se traži li Bog doista od njega da nastavi. Tada je stiglo pismo, potpuno neočekivano. U njemu je bio samo jedan dolar i kratka poruka ohrabrenja. S financijskog gledišta ništa se nije promijenilo, ali s duhovne strane sve. Osjećao sam da me Bog poziva da nastavim - prisjetio se Gregory ističući da je ta mala gesta velikodušnosti postala iskra pokreta koji je od tada dotaknuo tisuće života diljem Indonezije.
Danas je zaklada „Vinea Dei“, koju je osnovao zajedno sa svojom digitalnom crowdfunding platformom Jala Kasih, pridonijela izgradnji 219 crkava i kapelica u nekima od najudaljenijih katoličkih zajednica u zemlji. Ipak, mladić je napomenuo da se najveći rezultat ne može mjeriti ciglama, betonom ili impresivnim statistikama jer – kako je rekao - zgrade su samo vidljivi rezultat, dok je prava misija izgrađivati ljude, donositi nadu, jačati vjeru i podsjećati one koji žive na rubovima društva da nisu zaboravljeni.
Obnavljati ne samo crkve
Kada je Gregory prvi put osjetio želju da pridonese obnovi Crkve, taj je poziv shvatio na doslovni način. Mislio je da to znači graditi crkvene objekte ondje gdje katoličke zajednice nemaju prostor za okupljanje i bogoslužje. Godine putovanja u udaljena sela postupno su promijenile njegov pogled. Crkva se počinje obnavljati mnogo prije nego što se položi prvi kamen - objasnio je – Obnova počinje kada se ljudi međusobno prate na životnom putu, dijele terete i postaju znakovi Božje ljubavi. Svaki projekt izgradnje - dodao je - ujedno je i put obraćenja. Mještani pridonose svime što mogu: svojim radom, materijalima, hranom ili jednostavno ohrabrenjem. Uče raditi zajedno, prevladavati razlike i ponovno otkrivati snagu vlastite zajednice. Kada je crkva dovršena, nešto još važnije dobiva oblik: obnovljeni osjećaj pripadnosti – istaknuo je Gregory.
Otkriti Krista na periferijama
Među brojnim mjestima koja je posjetio 36-godišnjak, jedno sjećanje nastavlja usmjeravati smisao njegova poslanja. U prvoj crkvi kojoj je zaklada pružila potporu, u biskupiji Sibolga, susreo je djecu koja su radosno pjevala pjesme, unatoč tome što su živjela u krajnjem siromaštvu. Imali su tako malo – prisjetio se – a ipak njihova je vjera obilovala. Njihova radost postala je poruka koju nikada nisam zaboravio. Naučili su me da Božja ljubav ne ovisi o materijalnom bogatstvu. Ponekad upravo oni koji imaju najmanje, otkrivaju najveću vjeru – istaknuo je Gregory. Takva su ga iskustva uvjerila da evangelizacija ne počinje velikim programima, nego prisutnošću: hoditi uz ljude, slušati ih i omogućiti im da kroz jednostavne geste suosjećanja iskuse Božju blizinu.
Crkva koja govori jezikom svoga naroda
To isto uvjerenje vodilo je zakladu „Vinea Dei“ u izgradnji crkava. Umjesto nametanja uvijek istih projekata, zaklada potiče lokalne zajednice da svoj kulturni identitet izraze kroz sakralnu arhitekturu. Jedna nedavno dovršena crkva na otoku Flores izgrađena je tradicionalnim arhitektonskim stilom nazvanim Mbaru Niang, koji odražava baštinu naroda Manggarai. Za Gregoryja je to mnogo više od pukog arhitektonskog izbora. Kada ljudi prepoznaju vlastitu kulturu unutar Crkve – istaknuo je - prepoznaju i da je Krist već prisutan u njihovoj povijesti, njihovim tradicijama i njihovu načinu života. Prema njegovu mišljenju, inkulturacija omogućuje Evanđelju da se dublje ukorijeni jer se izražava kroz simbole koji su ljudima već poznati i dragi.
Graditi sinodsku Crkvu: laici u misiji
Razvijajući se, zaklada je proširila svoje poslanje i izvan same izgradnje crkava. Danas „Vinea Dei“ također dodjeljuje stipendije i pruža školsku potporu djeci koja dolaze iz katoličkih obitelji slabijeg imovinskoga stanja, uvjerena da je ulaganje u mlade još jedan način izgradnje budućnosti Crkve. Inicijativu gotovo u cijelosti podupiru katolički laici. Poduzetnici, učitelji, računovođe, studenti, bankari, mladi stručnjaci i umirovljenici – svi pridonose u skladu sa svojim darovima. Mnogi se nikada nisu međusobno susreli, a ipak ih povezuje zajednička želja za služenjem. Za Gregoryja upravo to predstavlja sinodsku Crkvu u praksi. Svatko ima svoj poziv. Svatko ima nešto za ponuditi. Poslanje Crkve pripada svim krštenicima – istaknuo je osnivač zaklade.
Započnite ondje gdje se nalazite
Gledajući prema budućnosti, Gregory je izrazio nadu da će zaklada nastaviti dopirati do najudaljenijih zajednica, a istodobno pružati potporu bogoslovima čije je školovanje ugroženo zbog ekonomskih teškoća. Njegov je san također da se jednoga dana taj pokret proširi i izvan Indonezije kako bi služio Crkvi u drugim dijelovima svijeta. Ipak, njegova je završna poruka iznenađujuće jednostavna. On nije pozvao da doniramo, nego da djelujemo. Ne tražimo od svih vas da podržite Jala Kasih, nego poduprite svoju župu - rekao je - Pomozite svojoj lokalnoj zajednici. Posjetite onoga tko se osjeća usamljeno. Ohrabrite onoga tko se nalazi u nevolji. Započnite s malim stavrima. Bog često pokreće velika poslanja kroz sasvim mala djela ljubavi – zaključio je Albertus Gregory Tan.
