Građanski rat u Siriji
Građanski rat u Siriji započeo je 2011. godine kao dio Arapskog proljeća i prerastao u jedan od najkrvavijih sukoba u 21. stoljeću. Neposredan povod izbijanju krvavog rata u kojem je sudjelovalo na desetke militariziranih skupina bili su prosvjedi protiv tadašnjeg predsjednika Sirije Bašara al-Asada koje je on pomoću sile nasilno ugušio, piše narod.hr.
Tijekom 13 godina sukoba poginulo je, prema različitim procjenama, između 350.000 i 600.000 ljudi, milijuni su raseljeni, a zemlja je utonula u kaos.
Tijekom svih godina rata, sve do Asadovog svrgavanja krajem 2024., pobunjenike sastavljene od mnoštva različitih militariziranih skupina i suprotstavljeni vladajući režim podržavale su i aktivno pomagale svjetske sile: Turska, Iran, Rusija…
Brzim udarom srušen Asad
Režim Bašara al-Asada srušen je pomalo neočekivano potkraj 2024. godine, nakon samo 11 dana ofenzive. Pobunjenici, kojima sirijska vojska gotovo i nije pružala otpor, zavladali su Sirijom i svrgnuli 50-godišnju vladavinu obitelji Bašara al-Asada koji je netom prije pada glavnog grada Damaska pobjegao avionom u Moskvu gdje mu je pružen azil.
Brzu ofenzivu pobunjenika predvodila je sunitska islamistička skupina Hay’at Tahrir al-Sham (HTS), koja ima korijene u Al-Qaidi. Njihov je vođa Ahmed al-Sharaa koji je imenovan privremenim predsjednikom Sirije.
Asad je bio zaštitnik Alavita i kršćana
Bašar al-Asad vladao je Sirijom 24 godine nakon što je naslijedio svog oca, koji je zemlju vodio tri desetljeća. Tijekom godina Bašara al-Asada, inače oftalmologa, pratile su mnoge kontroverze kao i optužbe za upotrebu kemijskog oružja, zatvaranje i ubojstva neistomišljenika te druge zločine što je tijekom godina dovelo do nezadovoljstva dijela stanovništva.
Bez obzira na česte nestabilnosti i više od deset godina rata Bašar al-Asad se sve do 2024. uspijevao održati na vlasti.
Osim represije i autoritarne vlasti razlozi njegove dugovječnosti na čelu Sirije leže i u kombinaciji vanjskih i unutarnjih faktora koji su ga održavali na vlasti.
Na vanjskopolitičkom planu Bašar al-Asad imao je moćne saveznike u Rusiji i Iranu, a na unutarnjem planu vještim je koalicijama i ustupcima osiguravao naklonost manjinskih skupina poput Alavita (kojih je i sam bio član) te kršćana koje su ga podržavale.
Tijekom Asadove vladavine, Alaviti, manjinska šiitska muslimanska sekta u Siriji, držali su vodeće pozicije u vladi i vojsci. Kršćanima je, s druge strane, Asad predstavljao garant sigurnosti i umjerenosti te bedem protiv ekstremizma koji je dolazio iz redova oporbenih islamista.
Broj kršćana u Siriji
Prema podacima iz 2011. godine (prije početka građanskog rata), Sirija je imala približno 21,1 milijun stanovnika. Prema demografskoj strukturi veliku većinu stanovništva Sirije činili su Arapi (oko 90%), a slijedili su Kurdi (oko 10%) uz mali postotak manjina (Asirci, Armenci, Turkmeni)…
Vjerska struktura Sirije bila je još heterogenija: Sunitski muslimani činili su 74% stanovništva, Alaviti su brojali 12%, kršćani 10%, a ostatak su činile manje vjerske zajednice.
Val nasilja prema Alavitima i kršćanima
Nakon pada Asadovog režima i njegovog bijega iz Sirije privremenu su vlast uspostavili pobunjenici predvođeni sunitskom islamističkom skupinom Hay’at Tahrir al-Sham (HTS) koja je najavljivala mir i sigurnost za sve stanovnike.
Takve najave nisu se obistinile te je ubrzo počelo otvoreno iskazivanje netrpeljivosti prema Alavitima i kršćanima te njihovi progoni i ubojstva.
Prije nekoliko dana u svjetske se medije probila vijest kako je u samo nekoliko dana ubijeno preko 1.000 ljudi, dominantno pripadnika progonjenih Alavita i kršćana. Ubojstvima su prethodile pljačke imovine i fizičko maltretiranje od strane naoružanih islamističkih skupina.
Uoči Božića sirijski su se kršćani suočili s mnogim provokacijama, a jednom prilikom naoružani muškarci zapalili su božićno drvce u gradu al-Sukajlabiji što je rezultiralo prosvjedima kršćana.
Kršćanska populacija, koju u najvećem broju čine Pravoslavna crkva, Armenska apostolska crkva, Katolička crkva, Sirska pravoslavna crkva, u Siriji stradava od početka građanskog rata. Posebno su zastrašujući bili zločini pripadnika ISIL-a nad kršćanskim stanovništvom i kulturnom baštinom. Zbog ubojstava i izbjeglištva iz zemlje kršćanska sirijska zajednica suočila se s mnogostrukim padom broja svojih pripadnika. Prema procjenama The Syrian Observera, u zemlji je ostalo samo oko 300.000 kršćana.
