Porast broja brakova u krizi zbog hazardnih igara

Sve je više zahtjeva za poništenjem braka iz razloga povezanih s hazardnim igrama. Iako takvi slučajevi nisu posebno predviđeni kanonskim pravom, često se ističe nedostatak umjerene prosudbe kod bračnog partnera koji ovisi o igri, ili pak nemogućnost izvršavanja obveza bitnoga sastavnog dijela ženidbe, dobra suprugâ (bonum coniugum) – objasnio je prof. Francisco José Regordán Barbero, svećenik i profesor kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu Antonianumu u Rimu, koji je ovih dana posvetio poseban skup upravo ovisnosti o hazardnim igrama.

Obično je riječ o muškarcima koji prije braka taj problem skrivaju, ili pak o osobama koje imaju problema s izoliranošću, koji su imali obiteljskih problema, te u igri pronalaze neku vrstu prividnoga izlaza iz tih problema. To su osobe koje su emotivno hendikepirane, katkada depresivne, ili su se u razdoblju njihove adolescencije njihovi roditelji intenzivno bavili takvim igrama. Te osobe nemaju svijesti o potrebi štednje, imaju vrlo malo samopoštovanja, i stil koji nije uvijek odgovarajući za suočavanje s odgovornostima u životu – rekao je profesor.

Ovisnost koja nije uvijek povezana s potrebom za novcem

Prema analizi prof. Regordána Barbera, ovisnost o hazardnim igrama nije usko povezana s financijskim potrebama. Međutim, – objasnio je – istina je da se kockanje povezuje s mišlju o neposrednoj zaradi, stoga se ne može potpuno odvojiti od gospodarskog vidika. Mnogo je ljudi koji su kockali iako su imali mnogo novca; dakle, nisu imali problema s nedostatkom novca – primijetio je profesor te istaknuo –Mislim da ne možemo ne uzeti u obzir hedonistički mentalitet našega svijeta, na koji papa Franjo snažno upozorava; mentalitet koji traži zaradu bez napora.

Nema igračâ, samo klijenti

Doista mislim da bi naše društvo trebalo uložiti ozbiljne napore kako bi tehnički i na odgovarajući način donijelo zakone koji bi uredili tu stvarnost – istaknuo je prof. Regordán Barbero te upozorio – Zakon govori o hazardnim igrama, a to je nesuvislo. Kockanje nije igra, koja pak ima bitnu ulogu u socijalizaciji čovjeka. Osobe koje sudjeluju u hazardnim igrama zapravo nisu igrači, oni su klijenti. Osim toga, u svemu tomu nema rizika, jer je riječ o slojevitim algoritamskim sustavima koji su potpuno usmjereni na zaradu onih koji organiziraju takve igre. Nema ravnopravnosti između osobe koja nudi igru, i one koja igra.

Što se pak tiče crkvenih ustanova – dodao je profesor – katkada je, nažalost, crkveni sud zadnja točka. Ali, mislim da je doista potreban pastoral za izlječenje i za pratnju svih tih postupaka jer, hazardne su igre pomalo skriveni rak, jer je to rak koji je građansko društvo prihvatilo – istaknuo je prof. Regordán Barbero.