Posjetili smo mlade fratre u Nedžarićima, a na vratima nas je ljubazno dočeo fra Daniel Nikolić, meštar, bogoslov ili odgajatelj koji s njima provodi 24 sata, piše Klix.ba.
"Dobro mi još i stojimo s obzirom na to da je u BiH prepolovljen broj katolika, a još nam i mladi odlaze, sve je manje djece... Kada se uporedimo sa Zapadnom Evropom i velikim katoličkim zemljama kao što su Italija, Njemačka ili Francuska, u dobrom smo položaju. Od blizu 40 miliona katolika, u Njemačkoj postoji samo jedna provincija koja ima 300 fratara, a u BiH nas je 500 od blizu 400.000 katolika", prokomentarisao je fra Daniel.
Sami čiste, sade, kose...
Pored intelektualnih sposobnosti, mladi fratri u Nedžarićima su i veoma vrijedni. Fakultet nema nijednu čistačicu, tako da studenti sve sami čiste, peru suđe, kose travu, sade povrće... Ujutru od sedam pa sve do navečer kada krenu na spavanje, njihov dan je u potpunosti ispunjen. U dvorištu Franjevačke teologije pored uredno pokošene trave, zatekli smo plastenike i vrt sa svježim lukom, salatom, paradajzom, krompirom... Fra Daniel, čovjek za kojeg se može reći kako im je i otac i majka, kaže nam kako se mladići brzo naviknu na taj režim života.
"U početku se svi pitaju 'šta hoće ovaj meštar, što nas proganja', ali vremenom sve to zavole. Nekad su toliko opterećeni obavezama da nemaju vremena uopće izaći s fakulteta. Učimo ih odgovornostima. Nemaju šta raditi po gradu i kafićima ako imaju ovdje obaveza. Odgajam ih da budu ljudi te da cijene rad i dostojanstvo žene. Nekad mi ih bude žao jer imaju dvostruko više obaveza u odnosu na period kad sam ja studirao, prije desetak godina, kad nas je bilo od 60 do 70", govori nam fra Daniel.
Studenti Franjevačke teologije u Nedžarićima aktivni su u dramskoj i muzičkoj sekciji. Poznati su po bendu VIS Jukić koji traje već 40 godina. Bend je dosad snimio četiri albuma, a snima i peti.
"Imamo još i dva hora. Jedan od njih je najbolji muški amaterski hor u državi. Ove godine su imali više od 40 nastupa. Drugi hor pjeva samo gregorijanski koral, što je naše crkveno pjevanje na latinskom. Studenti sami vježbaju, a pomaže im Emanuel Josić koji je, pored toga što studira teologiju, i student dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i pjevanja na Muzičkoj akademiji u Istočnom Sarajevu", pojašnjava nam fra Daniel.
Studentima dramske sekcije pomaže Anela Križanac, dramaturginja iz Travnika koja im piše tekstove za predstave.
U slobodno vrijeme, nakon škole, molitve, proba za sekcije ili boravka u biblioteci koja ima blizu 80.000 knjiga, mladi fratri se rado provozaju biciklom, igraju košarke, fudbala ili stonog tenisa.
Želja za fratarskim životom
Nakon obilaska unutrašnjosti i dvorišta fakulteta, prije popodnevne molitve zatekli smo u holu nekoliko studenata. I prije nego smo ih išta upitali, jedan među njima govori nam "neka prvo pričaju ovi mlađi, njihove odluke su friške" pokazujući nam na studente druge godine. Saznajemo poslije kako je to bio Želimir Gogić, jedan od najboljih studenata šeste, završne godine teologije. Iako su nam njegove mlađe kolege brzo odgovorile na pitanje zašto su odlučili postati svećenici, kažu kako te odluke nisu baš tako jednostavne kako se nekad ljudima čini.
"Budući da dolazim iz Viteza, franjevačke župe, gdje sam bio u Frami i družio se s fratrima, svidio mi se njihov način života zbog čega se u meni rodila želja da i ja dublje uđem u zajednicu. Svidjelo mi se što su fratri uvijek uz narod, što me najviše potaklo da postanem jedan od njih", kazao nam je fra Oliver Livančić.
Njegov sugrađanin fra Zdenko Frljić dodaje kako franjevački poziv ima ono što ne mogu naći na drugim fakultetima i u drugim zanimanjima.
"Franjevci u BiH su svećenici i kulturni radnici na području pastorala. Oni time pomažu svom narodu i izdižu ga duhovno i kulturno. Važnost franjevačkog reda u BiH je neizmjerna. Ne možemo zamisliti Bosnu bez franjevaca", naglasio je fra Frljić.
Citirajući riječi našeg nobelovca Ive Andrića iz priče "Čaša" u kojoj jedan mlađi fratar, u želji da napusti red i zajednicu, traži savjet starijeg fratra, a ovaj mu odgovara "Nije tebi mjesto u svijetu i Njemačkoj, nego u manstiru u Bosni", student fra Antonio Baketarić iz Rame govori nam kako je jednostavno želio postati fratar.
"Kad je bilo najteže, fratri su ostajali uz narod i dolazili su iz naroda", dodao je fra Baketarić.
Nakon što je poslušao mlađe kolege, fra Želimir iz Vareša nam otkriva kako je u fratre došao sasvim slučajno kada mu je jedan čovjek rekao "Haj' ti sine u Visoko, tamo je najbolja škola", misleći na visočku Franjevačku klasičnu gimnaziju.
"Narod u nama vidi jednu moralnu vertikalu i uzor. U ovoj danas pomalo teškoj situaciji, naša najveća zadaća je pružiti narodu nadu u bolje sutra", rekao nam je fra Želimir.
Strpljenje i poniznost
Pored učenja, molitve, svakodnevnih obaveza i vannastavnih aktivnosti, fra Daniel ističe kako je studente najvažnije naučiti strpljenju i poniznosti, zbog čega nekad imaju i više obaveza nego što bi trebali. Na kraju studija, svi budu zahvalni kada pronađu sebe i maksimalno iskoriste svoje talente.
Kao bosanski fratri, ističu kako su multietničnost, mlutinacionalnost i multikulturalnost jedan blagoslov u našoj zemlji. Kako kaže fra Daniel, što je više razlika, to smo bogatiji jer učimo jedni od drugih.
"Naši ljudi su odgajani u vjeri i oni tu vjeru žive. Treba znati razliku između vjere i religije. Ima ljudi koji se bave religijom, ali se ne ponašaju kako bi trebali, a većina 'malih' ljudi, imama, svećenika, sasvim su normalni ljudi. Nama ovdje prigovaraju Hercegovci što smo u Sarajevu jer imaju, nažalost, ružnu politiku. Mi imamo misiju kao fratri od svetog Franje, još od prije 800 godina. Jedni smo od mnogih koji su za vrijeme rata pozivali da BiH bude cjelovita, jedna i jedinstvena, da nema nikakvih otcjepljenja. Politički smo djelovali koliko smo mogli i zbog toga nas i danas mnogi blate kako nismo ni pravi vjernici ni Hrvati. Mi čvrsto vjerujemo da možemo živjeti s drugima i zato nikad nismo, niti ćemo otići iz Sarajeva", zaključio je fra Daniel na kraju naše posjete Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima.
Bosanski fratri od austrougarskog doba smatraju se miljenicima i velikim zaštitnicima naroda. Često su ih nazivali "ujacima" kako bi se naglasilo da su kao dio porodice.
Filozofsko-teološki studij traje 12 semestara, od čega su četiri semestra filozofije i osam teologije. Školarina za studente je besplatna, a učitelji, bogoslovi i odgajatelji rade skoro volonterski. Franjevačka teologija u Nedžarićima postoji od 1968. godine. Kada je Bosna Srebrena svedena u granice današnje BiH 1757. godine, ona je ostala bez svojih učilišta pa su se kandidati školovali u inozemstvu i u Hrvatskoj. To je potaknulo franjevce da sami organiziraju viša bogoslovna učilišta na tlu Bosne. Ona su počela raditi 1851. u Fojnici i Kreševu.
