Ali komad platna veličine 4,36 x 1,10 metra, u kojem je navodno bilo umotano tijelo Isusa Krista nakon razapinjanja na Kalvariji, a zatim na neobjašnjiv način ostavilo trodimenzionalne obrise osobe koja je neosporno bila mučena kao što pričaju Evanđelja, ostaje misterij. Njime se godinama bavi franjevac-trećoredac dr. fra Josip Marcelić, nekadašnji profesor dogmatike na splitskoj Teologiji i KBF-u, za kojega Sveto platno otkriva stazu uskrsnuća i neraskidivo je povezano s najvećim događajem kršćanstva – Kristovim izlaskom iz groba, tri dana nakon smrti na križu.
Inzistira na arhaičnom hrvatskom nazivu Torina – Turin, jer su ga tako nazivali i hodočasnici koji su se dolazili pokloniti Svetom platnu.
– Nakon što je stoljećima bilo relikvija u kojem su vjernici vidjeli Kristov otisak, pažnju svjetske i znanstvene javnosti Turinsko platno je privuklo 1898. godine, kad ga je fotograf i odvjetnik Secondo Pia prvi put fotografirao i zaprepastio se: na negativu se jasno vidio otisak razapete osobe, a posebnu pažnju privukla je jasnoća otiska lica, čovjeka s trnovom krunom koji je patio prije smrti. Nakon toga se redaju istraživanja svih mogućih stručnjaka s rezultatima koji u velikoj većini slučajeva idu u prilog autentičnosti relikvije.
Kao na primjer?
– Jedan od prvih bio je Yves Delage, predavač anatomije na pariškoj Sorboni. Otkrio je da na otisku Razapetoga nema ni jedne anatomske pogreške, što bi bilo nemoguće da je slika naslikana od nekoga čovjeka u srednjem vijeku, i to u negativu, kako tumače njezini osporavatelji. Lik s platna bio je bičevan, probodene su mu grudi, okrunjen je trnjem... Točno prema evanđeoskim opisima Kristova mučenja.
Taj rad Francuska akademija nije željela objaviti. Pariški liječnik dr. Barbet potom je uočio da na slici dlanova Razapetoga nema palčeva, a baš takav se efekt postigne kad se čavlem probodu zapešća, čime se presiječe živac koji upravlja palcem. Stručnjaci za tkanine okarakterizirali su platno kao skupocjeno s tkanjem u obliku “riblje kosti”, što također odgovara biblijskom opisu jer je Kristovo tijelo od rimske vlasti uzeo i u svoju grobnicu pokopao Josip iz Arimateje, koji je posebno štovao Isusa i bio bogat čovjek.
Napretkom forenzike i istraga je zagazila sve dublje?
– Da, ispitani su krvavi tragovi i utvrđeno da pripadaju muškarcu AB krvne grupe. Kemikalije nisu mogle razgraditi sepija-boju koja je obojila otisak. Nadalje, na platnu nije bilo tragova raspadanja tijela, koji se u uvjetima izraelske klime javljaju nakon otprilike četiri dana, a Isus je u grobu bio tri dana. Povjesničari umjetnosti zaključili su da je najstarijim ikonama Isusa iz 4., 5., 6. stoljeća i kasnije kao predložak poslužio upravo lik s platna.
Švicarski forenzičar i botaničar Max Frei pronašao je na Platnu tragove peludi od 49 biljaka, od kojih određeni broj raste samo na području Jeruzalema. Na očima pokojnika otkrivena su dva različita novčića rimskog upravitelja Judeje Poncija Pilata koji je dao razapeti Krista, a pronađeni su i tragovi natpisa oko glave Razapetoga – Ješua Nazarenos – vjerojatno oznaka rimske birokracije s imenom tog čovjeka...
Najveći šok izazvali su NASA-ini stručnjaci uočavanjem trodimenzionalne slike?
– Amerikanci su se dosta bavili Platnom, jer imaju razvijenu forenziku i posebne aparate za proučavanje svemirskih slika, koji su otkrili posebnim aparatom da je slika Razapetoga na platnu – trodimenzionalna, čak su napravili i model Razapetoga. Za 3D sliku u srednjem vijeku, skoro i do naših dana nitko nije ni čuo, a kamoli da bi je bio sposoban načiniti. Povećanjima slike Razapetoga uočilo se da su rane od bičevanja poput malih kratera čiji su rubovi dobro očuvani, što ne bi bilo moguće da je netko strgao platno s mrtvog tijela.
S koliko predrasuda su američki znanstvenici ulazili u istraživanja, svjedoči i podatak da su mnogi od njih prije početka istraživanja smatrali da je platno krivotvorina izrađena u srednjem vijeku. Njihovi rezultati istraživanja su to demantirali.
Ali karbon-test je zaista bio negativan?
– Mjereno je vrijeme poluraspada ugljika kojim se može približno utvrditi vrijeme starosti materijala. No platno je, prema pisanim podacima, nekoliko puta spašavano iz požara, a stoljećima je bilo izloženo utjecaju čađe iz svijeća, što stvara nove slojeve ugljika i stoga nije čudno što su rezultati bili negativni. Ako netko ne želi vidjeti, nije mu dovoljno ni stotinu istraživanja...
A što s nedavnim otkrićem u Jeruzalemu, gdje je u podzemlju pronađena grobnica s uklesanim imenima Isusa i njegove obitelji?
– Ime Jehošua ili, skraćeno, Ješua što znači “Bog je Spasitelj”, bilo je dosta često u Izraelu, i osim imena nema dokaza koji bi potkrijepili takvu teoriju. S druge strane, kršćansko svjedočanstvo o mjestu Isusova groba na Kalvariji seže u drevna vremena.
Zanimljivo je da su nove tehnologije potkrijepile tvrdnje u autentičnost Platna?
– Stoga je upravo to znak ljudima 20. i 21. stoljeća o autentičnosti Platna! Što tehnika više napreduje, sve je više dokaza da je u platno zaista bilo umotano Isusovo tijelo. Ranije se nikako nije moglo utvrditi išta slično, poput 3D projekcije, medicinskih i botaničkih analiza, golemih uvećanja mikroskopskih detalja... Važno je spomenuti sljedeće: kad su Isusa pitali za znak da je on Mesija, Isus je rekao da im neće biti dan znak osim znaka Jone proroka. A biblijski prorok Jona je tri dana boravio u utrobi velike ribe, baš kao što je Krist tri dana bio u grobu.
Talijanski znanstvenici na koncu posljednjih istraživanja Platna tvrde da je svjetlost koja ja prouzročila otisak vrlo slična ultraljubičastim laserima - tehnologija o kojoj u srednjem vijeku nisu mogli ni sanjati. ‘Rezultati istraživanja pokazuju da je otisak nastao kratkim i vrlo snažnim naletom nekog oblika elektromagnetske energije što je ostavilo vrlo karakteristične tragove na platnu’, stoji u zaključku istraživanja.
Zbog čega ljude, čak i nevjernike, privlači priča o Platnu?
– Ljude golica sve što ne mogu do kraja spoznati, a u čovječjoj je prirodi da, poput leptira, uvijek traži novo cvijeće ili novu zabavu. Ovdje je, pak, još nešto mnogo više: riječ je o smislu smrti. Je li moguće da je netko nakon smrti i pokopa ustao iz groba?! A svaki čovjek želi živjeti. To kršćanima odnosi strah pred smrću. Ujedno je temeljna čežnja čovjeka za punim životom koji će se ostvariti tek nakon smrti, i to u novoj dimenziji – uskrsnuća.
Je li Platno onda dokaz uskrsnuća?
– Nije. Za kršćansku vjeru nije presudno pitanje autentičnosti Turinskog platna. Ipak, ono upućuje da je nešto takvo moguće. Lik Razapetoga na Platnu je neprotumačiv, time ne dokazuje Isusovo uskrsnuće, nego upućuje na novu stvarnost koja nadilazi znanost, i tek vjera nam svjedoči o Isusovu uskrsnuću. Uskrsnuće se ne može dokazati nikakvim instrumentima, budući da se radi o nekoj drugoj dimenziji postojanja, o samom pitanju smisla ljudskog života i nadživota.
Ni apostoli kojima se Isus javio nakon uskrsnuća nisu mogli redovitim sjetilima spoznati Uskrsloga. On im je dao nadnaravno svjetlo po kojem su ga vidjeli kada se pojavljivao i odlazio, prolazio kroz zidove, dao im da ga dodiruju, jeo pred njima...
Ostavio im je nadu...
– Kristovo uskrsnuće je najveća nada koja je dana ljudima, posebno je to uočljivo u našoj civilizaciji, u čijem su fokusu pretežito loše stvari: ratovi, nesreće, nemiri, raspadi obitelji, osamljenost, materijalizam, najniže strasti... Takvo društvo ostaje bez nade, a onda mu slijedi propast. Stoga kršćanstvo ne završava s Križem. Kristov križ je vijest da je ljubav jača od mržnje i bilo kojeg zla, jača čak i od smrti. S njega je potekla rijeka ljubavi zajedno s Isusovim riječima: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” A prava, najveća i najradosnija vijest je dan Uskrsa i Isus je opraštajući se od svojih učenika, ostavio u nasljedstvo poslanje – da naviještaju do kraja svijeta tu Radosnu vijest: Isus je za nas trpio, raspet bio i umro, ali je uskrsnuo. Uveo nas je u novu dimenziju života – života Vječnosti, novog Božanskog života!
Sveto Platno kroz povijest
•• 30.g. Isus Krist umire na križu. Njegovo ranjeno i okrvavljeno tijelo biva oprano, pomazano, umotano u platno i pohranjeno u grob. Po apokrifnim evanđeljima, platno uzima žena Poncija Pilata, sklona Isusu •• Prvo tisućljeće: Platno u kojemu je navodno bilo umotano Isusovo tijelo spominje se u Edessi (danas Urfa u Turskoj); iz tog razdoblja ostaje ikona s prikazom tog platna (“Mandelyon”), veoma sličnim otisku na Turinskom platnu
•• 1204. Mlečani osvajaju Carigrad u IV. križarskom ratu. Smatra se da je platno iz Edesse bilo preneseno u Carigrad u desetom stoljeću, prije negoli su Turci osvojili grada, a križari su ga oteli 1204.
•• 1312. Raspušten templarski red, za koje se pisalo da su poštovali ‘bradati lik’, Lice Kristovo s Platna
•• 1350. Geoffroy I. de Lirey izlaže platno u kapeli u Lireyju. Biskup u Troyesu osporava njegovu autentičnost
•• 1453. Marguerite de Charney, nasljednica Lireyja, daruje Platno Anni de Lusignan, potomki jeruzalemskih kraljeva, udanoj u Savojsku kuću
•• 1532. Platno oštećeno požarom u kapeli u savojskoj prijestolnici Chamberyju, kamo su ga Savojci prenijeli 1506.
•• 1578. Savojci prenijeli Platno u svoju novu prijestolnicu, Torino
•• 1694. Platno je smješteno u posebnoj kapeli u Torinu
•• 1983. Svrgnuti kralj Umberto II. Savojski ostavlja Platno u naslijeđe Svetoj Stolici
•• 1996. Kuznecov tvrdi da je požar 1532. mogao izmijeniti molekularnu strukturu Platna, koje bi moglo biti ipak iz 1. stoljeća. Baima Bollone objavljuje nalaze po kojima bi platno ipak bilo iz 1. stoljeća
•• 1997. Platno ponovo spašeno iz požara
•• 2000. Nadbiskup Poletto najavljuje novo ispitivanje starosti Platna, koje nije provedeno
•• 2002. Platno restaurirano i podvrgnuto istraživanjima
•• 2010. Platno ponovo izloženo. Barbara Frale utvrđuje tragove napisa iz I. stoljeća. Benedikt XVI. ga naziva “ikonom”
•• 2011. Benedikt XVI. ga naziva “relikvijom”
Piše Damir Šarac (Objavljeno na portalu Slobodne Dalmacije 8. travnja 2012.) | misija.slobodnadalmacija.hr
