Riječ čekati označava provođenje vremena koje je potrebno da se nešto dogodi ili da netko dođe.
Čini mi se kako je danas sveprisutna potreba za "instant" opcijama i da je čekanje stavljeno u neki nepoželjan kutak jer se do cilja želi stići što brže. Zaboravljamo da je i put ka cilju važan i neprocjenjiv.
Svi volimo poklone jer oni ne označavaju uvijek samo nešto izvanjsko i prolazno, već znakove pažnje kojima želimo pokazati da nekoga volimo i da nam je netko važan. No, pitate li djecu za nekoliko godina što su dobili za Božić 2019. godine, postoji mogućnost da neće znati odgovor, da će zaboraviti. Ono što djeca nikako ne zaboravljaju je osjećaj pripadnosti i ljubavi, osjećaj "Imam vrijeme za tebe!" Čini mi se da je to najispravniji put čekanja Božića.
Evo nekoliko ideja!
Svaki dan kroz Advent upalite svijeću, ugasite svjetlo i čitajte priču. Može to biti samo 15 minuta na dan ili duže. Zajedno označite gdje ste stali ako je priča duga. Poljubite dijete, zagrlite i recite djetetu da je važno.
Napravite zajedno kalendar i pratite koliko je dana ostalo do Božića. Kalendar mogu biti kutijice, tuljci od papira, običan arak papira. Svaki dan napišite ili manja djeca mogu nacrtati za što ste osobito zahvalni u tom danu. Možda se dijete u početku neće znati izraziti. Neka Vaša jednostavnost bude nit vodilja da ga ohrabri. To mogu biti najjednostavnije i male stvari (nečiji osmijeh, zagrljaj prijatelja, šalica čaja, suhe cipele, topli krevet, večera na stolu). Na sam Božić možete zajedno pročitati što ste sve imali kroz vrijeme Adventa i možete napomenuti djetetu da nas sve te male stvari čine sretnima i da ponekad tek kasnije vidimo da one i nisu tako male.
Izradite ukrase zajedno. Nađite žireve, češere, ako treba kupite i vrpce, neke boje, vunu, ali učinite to zajedno. I ako ne ispadne kao na filmu, nema veze. U svakom tom ukrasu bit će utkano zajedničko vrijeme. I stavite te ukrase na vidljivo mjesto da djeca znaju kako je njihov trud vrijedan i zapažen.
Pitajte dijete postoji li netko u okolini kome treba pomoći. Neka dijete razmisli. Neka dijete to vodi. Pitajte dijete za savjet što bi toj osobi trebalo i zašto. Nakon toga vodite razgovor tako da dijete samo donese odluku kako bi mogli pomoći. Neka zna da ste tu da mu pomognete da ostvari svoju ideju, ali neka to stvarno bude djetetova ideja. Možete i pitati dijete kako se osjećalo kad je ostvarilo osmišljeno. Recite mu koliko ste ponosni i stvarno se s ponosom zajedno osvrnite na taj događaj. Ako dijete ne zna nikoga u potrebi ili je premalo da donosi takve odluke, Vi pronađite nekoga u svom susjedstvu ili blizini. Vi ćete biti najbolji primjer djetetu, jer djeca uče očima.
Zajedno ispecite kolače. Bez nervoze. Odlučite biti sretni i mirni. Ako i ne ispadnu lijepo, nema veze. Zaustavite se na dvije minute i gledajte te male spretne ruke i zahvaljujte na njima. Dodajte vaniliju i cimet. Djeca će jednog dana biti velika djeca i odrasli. Ti mirisi uvijek vraćaju u djetinjstvo.
Legnite u snijeg. Napravite anđele u snijegu. Neka djeca vide da snijeg nije samo nervoza na cestama i zimske gume.
Maknite mobitele. Jednostavno, maknite ih barem na pola sata u danu. I odlučite se za pola sata čiste ljubavi i prisutnosti.
Ove ideje mogu provoditi roditelji, odgojitelji, nastavnici, tete, stričevi, bake, djedovi i svi koji imaju mogućnost stvaranja dragocjenih uspomena s djecom. Nadam se da će Vam pomoći. I tko zna, možda jednog dana kada Vaše dijete bude odraslo poželi tu istu ideju ostvariti sa svojim djetetom jer se još uvijek sjeća nezaboravnih trenutaka zajedništva i ljubavi.
Piše: Martina Župančić
