Mnogi se pitaju kako to uspijevate, možete li to pojasniti?
Živimo u svijetu koji marginalizira obitelj. obitelj se gubi u svijetu, djeca su teret, žena je sredstvo i u tom kontekstu mi imamo potrebu pomoći, nebeske pomoći, jer je Bog stvorio muškarca i ženu i sjedinio ih da bi uopće opstali kao čovječanstvo. Ovdje se ne radi o tome, ovdje se radi o zajedništvu i mi smo vidjeli i iskusili u crkvi ljubav božju, mogli smo se prihvaćati i stvarati djecu. Bog je ovdje vodio stvari tako da živimo protiv struje ovog svijeta.
Recite nam što vama znači ovaj susret katoličkih obitelji?
Ovaj susret je na nekin način jedno ohrabrenje, jedna molitva. Molitva Gospodinu da da duha svetog i svećenicima i crkvi da može uistinu svjedočiti ovu radosnu vijest da je Krist pobijedio smrt i da po uskrsnuću može dati snage svakom čovjeku pa tako i jednoj obitelji, ući u jednu avanturu. To je ono što bih htjela reći i to je ono što je govorio sveti Ivana Pavao II. Da se ne bojimo. Benedikt, koji je stalno ponavljao da se ništa ne bojimo, da Bog ništa ne oduzima. Ovo je jedna divota. Mladi danas traže avanturu, traže adrenalin, traže sve. Nema većeg adrenalina i avanture nego vršiti volju božju, živjeti jednu avanturu s Gospodinom.
Devetero djece, to nije ni lako ni jednostavno, pretpostavljam?
Pa nije, sigurno nije lako. Borbe su uvijek, i kad su djeca mala i kako rastu dolaze nove potrebe ali Gospodin daje snage, mogla bih reći. Preko crkve, preko svetih sakramenata da sam kušala da me Gospodin uvijek poziva na obraćenje, zapravo svaki dan. Jer obratiti (se) nije ono jedan dan i sad si svet, nego Gospodin svaki dan uz molitvu sakramente i euharistiju daje snage živjeti dan po dan.
Kako to izgleda financijski? Kako krpate kraj s krajem, obzirom da ste rekli da niste nikad ni sanjali da ćete imati ovoliko djece?
Ušli smo u brak jako mladi, imala sam 18 godina, tek sam upisala fakultet i nisam imala nikavu sigurnost. mogu reći danas, nakon 21 godine braka, da je Gospodin (za) sve proviđao. Uistinu i na načine na koje mi nismo očekivali. Mi smo imali svoje planove, ovako ćemo, onako ćemo, no Gospodin je na potpuno drugačiji način to napravio. Gospodin prati. Svako dijete koje je dolazilo, Gospodin je proviđao sve što je potrebno, tako da je moguće, uz Gospodina je moguće.
Što tata kaže? Rekli ste da radite nekoliko poslova, sigurno nije lako?
To sve interesira, no ja bih ispred ovih financijskih stavio duhovnu dimenziju, jer ako se mi ne susretnemo s osobom koja nama može darovati život, a ta osoba je uskrsnula i pobijedila smrt, znači svako trpljenje kojeg mi trpimo, jer mi nismo savršena obitelj, mi nismo uzorak savršene obitelji. Mi se svađamo, imamo mane, broimo se i tražimo mjesto pod suncem. No u ovom svemu od Krista možemo tražiti oproštenje kad se svadimo. Nevjerojatno je da se mi ne možemo sjediniti ako nas Krist ne sjediniti. Krist je pobijedio smrt da bi nama darovao život.
Je li vam se teško svima okupiti za istim stolom?
Nedjeljom smo uvijek skupa za istim stolom. Preko tjedna škola i obaveze nam ne daju da smo skupa, ali nedjeljom i subotom da. Nedjelju kosristimo za prenošenje vjere djeci, to je važno, jer ako ne prenesmo vjeru novim naraštajima, onda umiremo kao civilizacija.
Koliko ima najstarije dijete?
Dvadeset godina ima najstarija kći, a šest godina najmlađe dijete.
Imate li poruku za mlade koji još nisu u braku i još nemaju djecu?
Uvijek govorim, ne bojte se. Strah nas sputava na neki način i ne da nam da dišemo. Na kraju krajeva hodamo prema smrti, a ako je Krist pobijedio smrt, zapravo hodamo prema životu. Ne bojte se avanture, Gospodin vas neće napustiti.
Krist je vjeran. Mi smo nevjerni ali Krist je vjeran. U crkvi ima mjesta za svakoga. Ja bih samo rekla da je Gospodin za nas providio jedno mjesto u jednoj karizmi, koja se zove neokatekumenski put, tako da smo mogli malo po malo ovo primati. za svakoga u crkvi ima mjesto, to stalno papa Frane ponavlja i to je divno, jer je istina.
