Naime, Simona je u ožujku ove godine rodila peto dijete. U objavi na svojem profilu na Facebooku otkrila je da je dječak od rođenja nosio monitor koji je pratio rad njegova srca i pluća.
“Živjeti za Njega. Već je prošlo mjesec dana i tri tjedna otkada mi je Gospodin darovao Michaela u život. Usudila bih se napisati da sam možda spavala sve zajedno 24 sata u to vrijeme, u prijevodu skoro ništa ne spavam. Ali Gospodin daje snagu. Često sam znala negdje pročitat ‘lako meni’. A još češće zašutjeti pred tim ‘lako’. Majčinstvo je beskrajni dar i blagoslov, ali i služenje, odricanje, sebedarje – ako želiš posve služiti obitelji. Nikad nisam javno pričala o križevima. To je nešto između mene i Njega. Nešto što nosim u tišini.
Smatram ih blagoslovima iako su nekad i teški, Gospodin zna koliko mogu nositi. Ali ako vidi On, moj Ljubljeni, da se mogu slomit, pasti, brzo mi šalje dušicu u život ‘Šimune Cirence’ da mi pomognu molitvom noseći i moj križ zajedno sa mnom. Ako mi je još teže, tu dolazi i još koja dušica koju On šalje poput ‘Veronike’ da mi briše suzno lice. I na svemu zahvaljujem. I kad je najteže, kažem: Hvala ti! Ti znaš zašto je to tako. Na mome srcu je da opraštam, ljubim, molim i blagoslivljam svakog jer na to sam pozvana. Sve što imam dugujem Njemu i Njemu vraćam, ta sve moje Njegovo je.
Ono što sam shvatila jest da se nikad ne treba žaliti. Nikome i nizašto. Treba naučiti šutjeti. I šutnju prikazivati Njemu. Jer šutnja je blago. Šutnja je milost. Šutnja je dar. Ali… Ako je za Njega i u Njemu, ako je šutnja u ljubavi i poniznosti, vjeruj mi da će biti blagoslovljena. Jučer sam imala predivan dan kod ginekologa, a već danas Gospodin je dan blagoslova umnožio i na pregledu u bolnici s Michaelom.
Skinuli smo mu napokon ‘monitorko’ koji je nosio od dana rođenja. Svakodnevno smo mu slušali srčeko i disanje i promijenili ‘stotinu’ elektroda. I sve je prošlo. Samo On nikada ne prolazi. Tu je s nama, uvijek i zauvijek. I prvo gdje smo išli je pred Tabernakul. K Njemu. Isusu – Izvoru Života.
I kad je teško, idemo k Njemu, i kad je radost neopisiva, idemo k Njemu. I kad ne znamo odgovore, idemo k Njemu. I kada nam On daruje, idemo k Njemu. Ta Put uvijek vodi k Njemu! Jer On jest Put. Živim da bih mogla živjeti za Njega…” napisala je Simona, a u komentarima je dobila brojne ohrabrujuće poruke.
