Istraživanja su pokazala da su majke koje su gladovale tijekom poznate „Nizozemske gladi“ 1944. godine tu informaciju prenijele ne samo svojoj djeci, već i unucima. To je iznimno važan evolucijski mehanizam koji nam omogućava da povećamo vjerojatnost da će naše dijete preživjeti. Nažalost kada djetetu prenesemo krivu poruku, a pretjerani strah majke od pandemije je sigurno poruka koja za dijete nije relevantna, možemo ga oštetiti za cijeli život. Ta nesretna beba će život provesti u strahu očekujući kataklizmu koju mu je majka zapisala u epigenom dok se još nije niti rodilo.
Ovo naravno nije stopostotna statistika i većina djece majki koje su se previše bojale će biti dobro, no ipak će nositi dodatni teret koji im nije trebao i zbog toga će biti manje uspješni u životu.
Šokantno otkriće nove velike studije
Provedena istraživanja vrlo jasno već sad pokazuju kako su bebe rođene tijekom prve godine pandemije razvojno i kognitivno zaostale u odnosu na razinu razvoja na kojoj bi trebale biti, a razlog nije sam koronavirus. To je šokantno otkriće nove velike studije objavljene u medicinskom časopisu JAMA Pediatrics na 255 beba rođenih u njujorškoj bolnici između ožujka i prosinca 2020. godine.
U testovima grube i fine motorike te socijalnih vještina provedenih u dobi od šest mjeseci, bebe rođene u pandemiji imale su niže rezultate od onih rođenih prije pandemije.
Međutim, na razvoj beba nije utjecalo to je li majka oboljela od covida tijekom trudnoće, a ukoliko i jest, bez obzira na to koliko je infekcija bila teška, zbog čega se postavlja pitanje što je uzrok oštećenja ako to nije virus.
Tragom tog pitanja, irski znanstveni novinar Peter Andrews razgovarao je s Dani Dumitriu, koautoricom studije i pedijatricom sa Sveučilišta Columbia te članak objavio na portalu RT. Dumitriu ističe da, iako su rezultati beba rođenih u pandemiji tek malo slabiji, te prosječne razlike mogu imati velike dugoročne učinke na cijelu generaciju.
Utjecaj okoline
Dok su znanstvenici očekivali da će problemom biti pogođene samo bebe čije su majke bile zaražene covidom, ovaj rezultat, navodi Dumitriu, "ukazuje na potencijalni utjecaj na neurorazvoj dojenčadi rođene tijekom pandemije, bez obzira na majčinu infekciju što bi potencijalno moglo utjecati na stotine milijuna djece rođene od početka pandemije, s potencijalom značajnih posljedica po javno zdravlje".
Te posljedice neće nužno biti vidljive samo u većini slučajeva, već i u ekstremnim razmjerima. "To je zato što bi se mali pomaci u prosječnim ocjenama stotina milijuna slučajeva mogli prenošenjem udvostručavati, utrostručavati, učetverostručavati prema još višoj 'stopi nedostataka'".
Drugim riječima, kako se navodi, među dojenčadi na nižoj razini razvoja, više njih bi na testovima za bebe njihove dobi imalo još lošije rezultate pa će u njihovoj generaciji biti veći udio djece ispod normalne razine razvoja, odnosno koja će biti nesposobna za funkcioniranje u društvu.
Bebe rođene u pandemiji u razvojnom su zaostatku, kako se polazalo, već nakon prvih nekoliko mjeseci života. A budući da se čini kako je na bebe utjecala okolina, postavlja se pitanje ne bi li se očekivalo da starija djeca i tinejdžeri, koje majčina utroba nije 'izolirala' od života u pandemiji, još više zaostaju u razvoju.
Odgovor na to pitanje je, kako se navodi, potvrdan."Očekujemo da će se koncept učinka pandemije na razvoj djeteta generalizirati i na druge razvojne faze i doista postoje neke naznake u literaturi da se to već događa", kaže Dumitru.
'Nije sve izgubljeno'
To, kako se navodi, i nije iznenađenje jer su mladi ti koji su mnogo toga pretrpjeli tijekom ove krize - bili su prisiljeni svoja lica stalno držati pod maskama te se od njih tražilo da se cijepe kako ne bi ubili svoje bake.
Neki tinejdžeri i mladi još uvijek rade i pohađaju nastavu od kuće putem online sastanaka u nekoj vrsti usporene psihološke torture, zbog virusa za koji se zna da predstavlja izuzetno mali rizik za njih.
Međutim, Dumitriu ističe kako ipak nije sve izgubljeno - još nije, kaže, kasno da se popravi šteta. "Budući da se radi o vrlo ranoj fazi, postoji mnogo prilika za intervenciju i dovođenje tih beba na ispravnu razvojnu putanju... razgovorom, glazbom, igrom i raznim oblicima interakcije s njima te pronalaženjem sigurnih načina da ih se češće izvodi iz kuće, roditelji mogu apsolutno pomoći u ublažavanju potencijalnih problema".
No, nevolja je u tome što u posljednje vrijeme čelnici javnog zdravstva nisu previše zainteresirani za to da djeca što manje vremena provode u kući pa je teško vjerovati u sposobnost javnog zdravstva da se ove bebe vrati na normalan put razvoja u kratkom vremenu.
Cijena straha
Neki su sve ovo označili kao 'cijenu Covida'. Ali Covid je respiratorna bolest, koja nikada nije prijetila većini mladih ljudi. Za probleme koje će djeca imati kriva su ograničenja zbog Covida, ograničenja zbog Covid politike. Zapravo sve ove posljedice na djeci su cijena koju plaćaju zbog nametnutog straha.
